Unatoč svojim devedesetim godinama i dugogodišnjem suočavanju s dijabetesom, Josip Broz, poznat i kao Tito, navodno je uživao u relativno dobrom zdravstvenom stanju, što je objavljeno javnosti. Treba napomenuti da je Tito primao inzulin kao dio terapije za dijabetes. Tijekom 1970-ih, imao je posvećeni tim od šest liječnika koji su ga stalno pratili i ostali su stalno dostupni za njegu.
Dana 25. prosinca 1979., doktor Milomir Stanković primijetio je neobično stanje Titove lijeve noge. Stopalo je izgledalo blijedo, hladno i modro, što je sugeriralo na problem s cirkulacijom krvi. Daljnjim ispitivanjem utvrđeno je začepljenje značajne krvne žile koja opskrbljuje nogu putem femoralne arterije. Unatoč prvotnom izbjegavanju konzilijalnog pregleda, Tito je, zbog jakih bolova, na kraju pristao na pregled. Budući da je odbio operaciju na nozi, odlučeno je primijeniti lijekove kao oblik liječenja.
Učestali napadi bolova u nogama mučili su Tita, remeteći mu san tijekom noći. Nakon iscrpljivanja svih mogućnosti liječenja lijekovima, Tito je, unatoč izričitom odbijanju amputacije, bio uvjeren u potrebu za operacijom. U ljubljanskom Kliničkom centru, Tito je podvrgnut operaciji, ali premosnica ugrađena u njegovu nogu postala je začepljena, što je rezultiralo progresivnim propadanjem tkiva lijeve noge.
Zdravstveno stanje Tita pogoršalo se nakon operacije, s početnim povećanjem tjelesne temperature i nakupljanjem tekućine u plućima. Unatoč početnom poboljšanju nakon 8 dana, medicinski stručnjaci su objavili vijest o nužnosti amputacije Titove noge. U razgovoru s liječnicima, Tito je priznao da prva operacija nije postigla željeni rezultat, što ga je potaknulo na pristanak na amputaciju. Druga operacija, koja je uključivala amputaciju lijeve noge iznad koljena, izvedena je 21. siječnja.
Nakon operacije, Tito se brzo oporavio i prebačen je u bolnicu radi daljnjeg liječenja. Unatoč nabavi motornih kolica i proteza iz Njemačke, njegovo se zdravstveno stanje nastavilo pogoršavati, uključujući prestanak pravilnog funkcioniranja bubrega i razvoj upale pluća. Unatoč redovitim dijalizama, Tito se nije poboljšao. Doživio je moždano krvarenje početkom veljače, što je dovelo do cerebralne kome 13. veljače. Tito je preminuo 4. svibnja 1980. u 15:05 sati, dok su mu organi postupno prestajali funkcionirati. Obdukcija je provedena istoga dana.
Završetak dramatičnog događaja jugoslavenske povijesti, koji je uključivao šest sati rada, prepričao je dr. Lalević, svjedok ovog događaja. Nakon završene obdukcije, brzo su se uputili prema Brdu kod Kranja, gdje su se osvježili prije puta prema Ljubljani, gdje ih je čekao ‘plavi vlak’. Prema priči, Tito je najprije smješten u limenku, a zatim prebačen u tešku hrastovu škrinju koja se pokazala izuzetno teškom.
Lijes je potom prevezen u Beograd, gdje je započeo pogrebni postupak. Nakon 33 godine, sigurnosni trezor Josipa Broza Tita konačno je otvoren i otkrio bogatstvo unutra, uključujući zlato, novac, nakit i druge dragocjenosti. Sadržaj kutije uključivao je 29.366 kilograma zlata, 1271 komad numizmatičkog novca, 2663 zlatnika i dukata, iznos od 26.219 američkih dolara, kolekciju nakita obitelji Karađorđević s 149 komada, iznos od 36.000 maraka u njemačkoj valuti, te veličanstveni plavi safir i kolekciju od 83 predmeta srebrnine, uključujući manšete, kutije cigareta, medaljone, privjeske i značke, sa ukupno 18 kompleta srebrnine.
