Moja starija sestra izgubila je život u strašnoj saobraćajnoj nesreći prije godinu dana. Bila je udata, imala tri kćerke, divnog muža i činilo se da joj je život savršen. Sve je izgledalo kao bajka, a onda se dogodila tragedija koja je u trenutku uništila taj sklad. Ni kriva ni dužna, izgubila je život. Njene tri male djevojčice ostale su bez majke, a porodica se našla u bezdanu bola i tuge. Bilo je užasno gledati te nevine oči pune suza i zbunjenosti.
- Nakon njene smrti, provela sam mjesece boreći se sa sobom. Bol je bila prejaka i činilo mi se da nikada neću moći da se pomirim s onim što se dogodilo. Zbog gubitka sam bila na teškoj terapiji i u tom periodu mnogo sam razmišljala o djevojčicama. Pitala sam se kako će rasti bez majke, ko će im pružiti toplinu, nježnost i sigurnost koju samo majka može dati.
Jedne noći, dok sam razmišljala o svemu, sinula mi je ideja. Osjetila sam snažan poriv da svoju bol pretvorim u nešto što ima smisla, da učinim nešto veliko za njih. Odlučila sam da se žrtvujem i ponudim ono najvrednije što imam – svoj život i mladost. Riješila sam da postanem majka djeci moje sestre i da se udam za njenog muža.
Bez mnogo oklijevanja, uzela sam telefon i pozvala ga. Srce mi je lupalo dok sam mu govorila o svojoj odluci. Predložila sam mu da se vjenčamo kako bih mogla preuzeti brigu o djevojčicama. Na trenutak je nastala tišina, a onda mi je mirnim glasom rekao da je to ogromna odluka i da moram dobro razmisliti. Podsjetio me da imam tek 19 godina, da sam na početku života i da bih time preuzela odgovornost koja nosi težinu čitavog svijeta. Govorio je o društvu koje bi moglo osuditi moj postupak, o rodbini koja možda ne bi razumjela i o životu koji bih zauvijek promijenila.
- Slušala sam ga pažljivo, ali u sebi sam već znala odgovor. Ponovila sam mu odlučno da sam sve već razmotrila i da stojim iza svoje odluke. Rekla sam mu da je sada na njemu – da li želi ili ne. Za mene nije bilo dileme. Moj život možda gubim u očima drugih, ali tri mala, nevina i nedužna bića dobit će priliku da odrastaju uz nekoga ko će ih voljeti i brinuti o njima kao što bi to činila njihova mama.
Oduvijek sam osjećala da je porodica sve na svijetu, a sada sam još sigurnija da je ovo pravi put. U sebi sam znala da bi i moja sestra, da je situacija bila obrnuta, učinila isto za moju djecu. Narednog vikenda ozvaničit ćemo brak i iskreno, ne brinem za komentare i osude okoline.
Ljudi možda neće razumjeti, možda će govoriti da uništavam sopstvenu mladost, ali za mene to nije uništenje – to je ispunjenje. Moj život od sada ima samo jedan cilj: da izvodim te tri djevojčice na pravi put, da ih učinim sretnima i da im budem oslonac koji im je nestao tog kobnog dana.
Za mene, to je ljubav u najčistijem obliku. Nema veće svrhe od one da se žrtvuješ za druge, pogotovo za one koji su ti krv i koje voliš svim srcem. Možda neki neće razumjeti moju odluku, ali ja u sebi osjećam mir. To je moja misija i moj put.
