Novica i Srba Stanković, dva brata koji trenutno borave u okolini Kozjeg Dola kod Trgovišta, našli su se podvrgnuti radnoj eksploataciji u Sjevernoj Makedoniji u zadivljujuće dvije decenije. Iako u Kozjem Dolu borave od 2005. godine, čvrsto vjeruju da će uspomene na izazovnu mladost ostati u njima do posljednjeg daha. Tragično, otac ova dva brata, po imenu Krstan, preminuo je 1984. godine.
Zbog toga je njihova majka Olga donela odluku da se preseli i nastani u pograničnom selu German, koje se nalazi u blizini Krive Palanke. Našla je stan na imanju u vlasništvu određenog lica po imenu Milorad. Zbog njegovog upornog zahteva, Olga je na kraju pristala na prodaju Srbina jednom trgovcu koji je živeo u čudnom makedonskom selu Bajlove. Sa nepunih sedam godina, dječak je preuzeo težak zadatak čuvanja ovaca, marljivo osiguravajući njihovu dobrobit dok je pronalazio utjehu u skromnim prostorijama ostave za svoj noćni san.
Srba Stanković iz Kozjeg Dola kod Trgovišta izjavljuje da je incident u kojem ga je Stojadin maltretirao ostavio neizbrisiv trag u njegovom životu. Uticaj ovog traumatičnog iskustva je toliko dubok da se nikada ne može izbrisati iz njegovog sjećanja, čak ni do danas. Proganjajuće sjećanje na događaj i dalje zaokuplja njegove misli, služeći kao stalni podsjetnik na patnju koju je pretrpio. Novica Stanković, stanovnik Kozjeg Dola kod Trgovišta, ističe postojanje različitih pojedinaca u društvu: onih koji su vezani ropstvom, onih koji izbjegavaju obaveze, a nekih koji žude za oslobođenjem.
U tom kontekstu, Stanković ističe da i oni, kao i svaki obični pojedinac, aktivno traže slobodu. Iako su ponovo stekli slobodu, sadašnji izvor prihoda im je svega devet hiljada dinara od socijalne pomoći, dopunjene ishranom šumskih plodova i uzgojem povrća u plasteniku.
