U današnjem članku vam donosimo jednu zanimljivost o problemu koji muči veliki broj ljudi nadutosti, gasovima i osjećaju težine u stomaku nakon obroka. Iako mnogi odmah pomisle da je kriva određena namirnica, pravi uzrok često se krije u načinu na koji organizam probavlja pojedine sastojke hrane. U nastavku otkrivamo koje namirnice najčešće mogu izazvati ove tegobe i kako prepoznati šta vašem tijelu zapravo ne odgovara.

  • Nadutost i pojačani gasovi često nastaju kada bakterije u debelom crijevu fermentiraju ugljikohidrate koji nisu potpuno apsorbovani.
  • Jabuke, kruške, određeno koštuničavo voće, lubenica, mahunarke i mlijeko kod osjetljivih osoba mogu biti među prehrambenim okidačima.
  • Na intenzitet tegoba utiču količina pojedene hrane, individualna osjetljivost crijeva i način na koji se obrok konzumira.
  • Low-FODMAP pristup može pomoći dijelu osoba sa sindromom iritabilnog crijeva, ali restriktivna faza nije zamišljena kao trajna prehrana.
  • Uporna nadutost praćena krvlju u stolici, neobjašnjivim mršavljenjem ili drugim izraženim simptomima zahtijeva razgovor sa ljekarom.

Fermentacija: Osjećaj da se stomak nakon jela iznenada „napuhao“ ne znači nužno da želudac loše radi. Jedan od čestih razloga za nastanak gasova jeste ono što se događa nešto kasnije, kada određeni ugljikohidrati stignu do debelog crijeva. Ako nisu potpuno probavljeni i apsorbovani u tankom crijevu, bakterije ih počinju razgrađivati i tokom tog procesa stvaraju gas. Gastroenterolog dr Vojislav Perišić u izvornom tekstu upravo je fermentaciju izdvojio kao važan mehanizam nastanka tegoba. Kod osjetljivijih osoba posljedice mogu biti osjećaj pritiska, vidljivo povećanje obima stomaka, krčanje, grčevi i češće ispuštanje gasova. Ipak, tvrdnju da je kod tačno 75 posto ljudi uzrok isti nije moguće pouzdano primijeniti na sve osobe koje imaju nadutost.

Američki Nacionalni institut za dijabetes te probavne i bubrežne bolesti objašnjava da određeni ugljikohidrati koje želudac i tanko crijevo ne probave potpuno dospijevaju do debelog crijeva, gdje ih bakterije razgrađuju i pritom stvaraju gas. Institut navodi i da nadutost može imati više uzroka, uključujući određene probavne poremećaje, pa jedan mehanizam ne može objasniti svaki slučaj.

Voće: Činjenica da je neka namirnica nutritivno vrijedna ne znači da će je svaka osoba jednako dobro podnijeti. Jabuke su dobar primjer. Kod osoba osjetljivih na određene fermentabilne ugljikohidrate one mogu izazvati nelagodu, posebno ako se pojedu u većoj porciji. Slične reakcije moguće su nakon krušaka, šljiva, breskvi, trešanja i lubenice. To nije razlog da se voće automatski proglasi „lošim“ ili izbaci iz prehrane. Mnogo je korisnije posmatrati ponavlja li se isti obrazac nakon određene količine i razlikuje li se reakcija kada je porcija manja. Probavni sistem jedne osobe može bez problema podnijeti hranu koja će kod druge izazvati izraženu nadutost.

Istraživački program Monash University, na kojem je razvijen low-FODMAP pristup za sindrom iritabilnog crijeva, među namirnice sa većim sadržajem pojedinih FODMAP ugljikohidrata ubraja jabuke, kruške, trešnje, breskve, šljive i lubenicu. Monash naglašava i da reakcija zavisi od količine hrane, ukupnog unosa FODMAP-a i individualne osjetljivosti crijeva.

Mahunarke: Grah, grašak i druge mahunarke imaju reputaciju namirnica nakon kojih se gasovi lako pojačavaju, ali to ne znači da ih treba izbjegavati bez razloga. One sadrže vlakna, biljne proteine i ugljikohidrate koje probavni sistem ne razgrađuje uvijek u potpunosti prije dolaska u debelo crijevo. Tamo postaju hrana za crijevne bakterije, pa fermentacija može biti izraženija. Kod osoba koje nisu navikle na mnogo vlakana naglo povećavanje porcije također može izazvati neugodne simptome. Zato nekima više odgovara postepeno povećavanje količine nego potpuno izbacivanje mahunarki iz jelovnika.

Nacionalni institut za dijabetes te probavne i bubrežne bolesti navodi da određeni ugljikohidrati i veći unos vlakana mogu pojačati stvaranje gasova kod pojedinih ljudi. U preporukama za osobe sa sindromom iritabilnog crijeva institut savjetuje postepeno povećavanje vlakana jer prevelika količina unesena odjednom može pogoršati gasove i nadutost.

Laktoza: Kada se tegobe gotovo redovno pojavljuju nakon mlijeka, jedan od mogućih razloga jeste netolerancija na laktozu. Organizam tada nema dovoljno laktaze, enzima potrebnog za razgradnju mliječnog šećera. Dio laktoze zbog toga nastavlja put prema debelom crijevu, gdje je bakterije fermentiraju. Posljedice mogu uključivati gasove, nadutost, bolove, krčanje i proljev. Osjetljivost nije jednaka kod svih, pa pojedine osobe podnose određenu količinu mliječnih proizvoda bez simptoma, dok im veća porcija izaziva probleme. Zbog toga samostalno izbacivanje svih mliječnih proizvoda nije uvijek prvi i jedini korak.

NIDDK opisuje netoleranciju na laktozu kao pojavu probavnih simptoma nakon konzumacije hrane ili pića koje sadrži laktozu. Kao česte simptome navodi nadutost, gasove, proljev, mučninu, bolove u stomaku i krčanje, a njihova jačina može zavisiti od unesene količine laktoze.

Navike: Hrana nije jedino objašnjenje za osjećaj napuhanosti. Dio gasova u probavni sistem ulazi jednostavno zato što gutamo zrak. Brzo jedenje, razgovaranje tokom obroka, gazirana pića i neke druge svakodnevne navike mogu povećati količinu progutanog zraka. Istovremeno, obilan ili veoma mastan obrok kod nekih ljudi pojačava osjećaj punoće i težine, iako meso samo po sebi nema isti fermentabilni profil kao određeno voće ili mahunarke. Umjesto nasumičnog uklanjanja velikog broja namirnica, korisno je nekoliko dana zapisivati šta je pojedeno, približnu količinu i vrijeme kada su se simptomi pojavili.

NIDDK navodi dva osnovna načina na koja gas ulazi u probavni sistem: gutanjem zraka i bakterijskom razgradnjom određenih neprobavljenih ugljikohidrata. U liječenju simptoma stručnjaci mogu preporučiti smanjivanje gutanja zraka i prilagođavanje načina jedenja i prehrane. Takav pristup podržava praćenje navika prije uvođenja velikih prehrambenih ograničenja.

FODMAP: Kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva liječnik ili nutricionista može predložiti strukturirani low-FODMAP pristup. Njegova svrha nije da se godinama jede sa veoma dugom listom zabranjenih namirnica. Početna restriktivna faza služi da se vidi smanjuju li se simptomi, nakon čega slijedi kontrolisano ponovno uvođenje različitih grupa hrane. Cilj je ustanoviti koje ugljikohidrate osoba stvarno teško podnosi i u kojim količinama, a zatim prehranu učiniti što raznovrsnijom. Pretjerano ograničavanje bez jasnog razloga može nepotrebno zakomplikovati ishranu i otežati unos različitih hranjivih materija.

Monash University low-FODMAP dijetu opisuje kao pristup u tri koraka: početno ograničenje, ponovno uvođenje i dugoročnu personalizaciju. U završnoj fazi namirnice koje se dobro podnose vraćaju se u prehranu, dok se ograničavaju prvenstveno stvarni okidači. Monash preporučuje stručnu podršku dijetetičara kako bi prehrana ostala što manje restriktivna i nutritivno odgovarajuća.

Upozorenje: Povremena nadutost nakon velikog obroka veoma je česta i uglavnom nije razlog za paniku. Drugačije je kada se simptom pojavljuje gotovo svakodnevno, traje sedmicama, naglo postane izraženiji ili dolazi zajedno sa drugim tegobama. Krv u stolici, neobjašnjiv gubitak tjelesne mase, uporna bol, često povraćanje, dugotrajniji proljev ili izraženo oticanje stomaka zaslužuju medicinsku procjenu. Takvi znakovi sami po sebi ne dokazuju ozbiljnu bolest, ali ih nije dobro mjesecima pripisivati isključivo „gasovima“. Kod ponavljanih blažih tegoba dnevnik hrane i simptoma može pomoći da razgovor sa ljekarom ili nutricionistom bude konkretniji.

Britanska Nacionalna zdravstvena služba navodi da nadutost može biti povezana sa gasovima, zatvorom, intolerancijom na hranu, celijakijom ili sindromom iritabilnog crijeva. Savjetuje medicinsku procjenu kada se tegobe uporno vraćaju, dok su neobjašnjiv značajan gubitak težine, krvarenje iz probavnog trakta i određeni drugi simptomi razlozi za brže obraćanje zdravstvenom stručnjaku.