O Žarku Lauševiću mogli bi pisati još danima, obzirom na to kolika je glumačka veličina bio, i ostat će za sva vremena, to je sigurno.
31. svibnja 1990. u Jugoslavenskom dramskom pozorištu izvršen je siloviti napad na predstavu “Sveti Sava”. Ovaj događaj duboko je utjecao na život Žarka Lauševića, izazvavši brojne promjene.
Trvenja među frakcijama političara nastala su zbog neizvedene predstave zeničkog kazališta inspirirane pisanim djelom Siniše Kovačevića.
Po završetku tog nastupa sve se promijenilo. I Siniša Kovačević i glumac Žarko Laušević doživjeli su transformaciju. Laušević, koji je u tom razdoblju dobivao prijetnje smrću, na kraju je odlučio naoružati se vatrenim oružjem. Preostali detalji tragedije koja je uslijedila opće su poznati.
Prema glumčevim memoarima, upravo je ovaj incident označio početak njegove životne svrhe. Predstava koja je potaknula događaj smatrana je kontroverznom zbog prikazivanja svetog Save u romantičnoj ljubavi prije nego što je prihvatio monaški način života. Žarko je bio glumac koji je tumačio naslovni lik.
Tijekom performansa u scenu su upali Šešelj i Raspop koji su svađanjem i fizičkim obračunom izazvali kaos. Laušević je uspio smiriti situaciju i unijeti mir.
Glumac je pokušao smiriti razularenu publiku podsjetivši ih da svoje mišljenje pridrže do kraja predstave. Ustvrdio je i da niti jedan pojedinac, pa ni on sam ni sudionik Siniša Kovačević, nije veći Srbin od drugoga.
Iz sjene galerije JDP-a, pedesetak pojedinaca ismijavalo je izvođače na pozornici. Iako sami nisu vidjeli predstavu, bili su uvjereni da u njoj ima vrijeđanja lika Svetog Save. Njihovi povici, psovke i povici za nasiljem bili su neodoljivi. Glumci su ostali zatečeni, zbunjeni, a neki su i zaplakali.
Nakon tog događaja sve se u životu Žarka Lauševića zauvijek promijenilo. Kao rezultat incidenta, poslušao je savjet policije i kupio vatreno oružje nakon završetka emisije.
Početak njegove nesreće započeo je jednom jedinom noći, zbog koje mu prijeti likvidacija. Zbog ovog incidenta policija mu je preporučila da nabavi vatreno oružje, što uskoro namjerava i učiniti. Nakon toga, na drugom događaju koji se održao u “Bojanu Stupici”, osjetio je potrebu da oružje stalno nosi sa sobom, spremljeno u kožnoj torbi. Ovaj događaj označio je početak njegove tragične priče.
Na komemoraciji održanoj u Jugoslavenskom dramskom pozorištu Svetozar Cvetković govorio je o svojoj vezi s Lauševićem.
Godinama nakon otkazivanja predstave ispričao je epilog priče koja se dogodila u Americi.
Nakon izvedbe predstave “Misery” Žarko nam je velikodušno uputio poziv za gostovanje u New Yorku, ponudivši nam svu logistiku. Unatoč ushićenju zbog tog iskustva, također je izrazio iscrpljenost od svog posla.
“Prema Žaretu, slijed događaja je takav da se Anica Dobra upusti u susret s Bekom, nakon čega slijedi vaš odlazak u crkvu.
Kad smo stigli do stare crkve, zamolio sam ga da me ne ostavlja tu. Žare se cerekajući odgovara i predlaže potragu za alternativnim smještajem dok čekamo dolazak župnika, kojem moramo zahvaliti. Nakon kratkog trčanja dolazi svećenik, a Žarko se zahvaljuje.
Jeste li naišli na župnika o kojem govorim? Noći provodim pišući, a ponekad prebiram po prošlim događajima i godinama. Zateknem se kako stalno gledam snimke svoje prošlosti, posebno pauzu predstave “Sveti Sava” u JDP-u.
Fascinira me spoj nacionalista i onih koji nam pripadaju, koji zajedno rade na smirivanju oluje. Također suosjećam s glumcima koji djeluju izgubljeno i zbunjeno situacijom. U haosu ludaka koji nas optužuju za izdaju Srbije i Svetog Save, vidim poznato lice. To je onaj župnika kojeg tražim, ali izgleda puno mlađe. Možda je to samo netko tko mu sliči.
Pročitajte ostatak teksta na ovom linku.
