Ivan Mišukov, rođen 1992. godine u razorenoj obitelji, suočio se s izazovima surove borbe za opstanak i osjećajem gladi još od ranog djetinjstva. Njegovi počeci bili su obilježeni životom s djedom, alkoholičarom koji bi danima bio odsutan iz doma.

  • Takva okolnost natjerala je Ivana da se sam bori za preživljavanje, iako je u tom trenutku bio nedorastao za tu odgovornost. Odrastao je na ulicama siromašnog grada, gdje su mu jedini prijatelji, pružajući mu utjehu, zaštitu i ponekad hranu, bili psi. Prema Ivanovim riječima, psi su postali njegova jedina obitelj.

Policija je tek iz trećeg pokušaja uspjela odvojiti dječaka od pasa, jer su ovi vjerno štitili Ivana od svakoga tko im se nepoznat približavao. U tom periodu, Ivan je gotovo zaboravio govoriti ruski, ali je brzo povratio vještinu izražavanja na svom maternjem jeziku.

  • Psi koji su mu bili društvo imali su imena poput Džesi, Goga, Maša i Seva. Podijelili su hranu s dječakom, a Ivan bi često prosio po lokalnim pekarama kako bi nahranio svoje vjerne pratitelje. U ledenim ruskim noćima, psi su mu pružali toplinu, a Ivan se grlio uz njihovo mekano krzno.

Nakon što su socijalni radnici pronašli Ivana, odveden je u sirotište blizu Moskve. No, psi su i dalje čekali ispred kapije ustanove, bezuspješno očekujući svog prijatelja. Kasnije, nažalost, ovi vjerni psi su nepravedno ubijeni po nalogu službenika – sudbina koja im nije bila pravedna.

Ivan je zatim dospijeo u naručje hraniteljske obitelji, a odgajala ga je brižna žena, Tatjana Babanina. Zahvaljujući njezinoj brizi i ljubavi, Ivan se oporavio. Kasnije je upisao prestižnu pomorsku školu, sanjajući o vojnoj karijeri i službi sigurnosti. Na kraju se ipak vratio u rodni Reutov, gdje radi kao operater u jednoj fabrici.

Ivan ističe zahvalnost policiji koja ga je spasila s ulice, kao i svojoj hraniteljskoj obitelji koja ga je odgajila. Njegova inspirativna priča poslužila je kao temelj engleskoj spisateljici Heti Nejlor za dramu “Ivan i psi”, koja je osvojila nekoliko nagrada. Kasnije je adaptirana i u film “Lek and the Dogs”, objavljen 2017. godine.

BONUS TEKST

Očuvanje svježine odjeće može biti ključno za osjećaj udobnosti i samopouzdanja. Evo nekoliko korisnih savjeta kako održavati svježinu vaše odjeće:

Pravilno pranje: Redovito perite odjeću prema uputama na etiketi. Upotrebljavajte odgovarajući deterdžent za određene tkanine i vrste pranja, poput osjetljivog ciklusa za osjetljivu odjeću.

Temeljito sušenje: Nakon pranja, odjeću odmah objesite da se suši kako bi se izbjegle neugodne mirise i stvaranje bora. Ako je moguće, sušite odjeću na svježem zraku kako bi se oslobodila nečistoća i bakterija.

Korištenje osvježivača zraka: Mirisni osvježivači za zrak ili osvježivači tkanina mogu pomoći u održavanju svježine vaše odjeće između pranja. Raspršite ih po odjeći ili u ormaru kako biste osvježili miris.

Pravilno skladištenje: Držite odjeću u dobro prozračenom ormaru kako biste spriječili zadržavanje vlage i neugodne mirise. Ako imate problema s mirisima, razmislite o upotrebi vrećica s mirisnim grančicama ili sapunicom.

Redovito prozračivanje: Ponekad je dobro prozračiti odjeću između nošenja. Ako primijetite da se odjeća osjeća ustajalo ili neugodno, objesite je na svježi zrak kako bi se osvježila.

Izbjegavajte pretjerano korištenje parfema: Parfemi mogu maskirati mirise, ali mogu se i miješati s mirisima odjeće i stvarati neugodne kombinacije mirisa. Umjesto toga, koristite ih umjereno ili ih nanosite na kožu, a ne na odjeću.

Pravilnim održavanjem i njegom, vaša odjeća će uvijek izgledati svježe i čisto, što će vam pružiti osjećaj ugode i samopouzdanja tijekom cijelog dana.