Nekada uživajući u sjaju slave i vrtlogu medijske pozornosti, ovi su pojedinci doživjeli iznenadni i duboki mir unutar svetih zidina naših pravoslavnih struktura. Na vrhuncu svog profesionalnog uspjeha, neki su tražili utjehu u Bogu, dok su drugi, poznate osobe u društvu, tražili iskupljenje unutar crkve, nakon što su živjeli živote obilježene promiskuitetom i ekscesom.

  • Monahinja Irina stekla je javnu afirmaciju prije svega zahvaljujući bivšem braku s Borisom Tadićem, bivšim predsjednikom Srbije. Rođena u Osjeku, bila je kći oficira JNA, a posjedovala je i pamet i ljepotu. Primjetno je da je također bila odlučna protivnica organizirane religije, utjelovljujući revolucionarni duh. U početku je radila kao novinarka, a kasnije je prešla na mjesto u Ministarstvu vjera.

Nakon raskida 16-godišnjeg braka s Tadićem napravila je značajnu životnu promjenu. Godine 2002. napustila je mjesto voditeljice odnosa s javnošću i stupila u manastir Pećku patrijaršiju. Nakon petogodišnjega iskušenja, sredinom listopada 2007. godine službeno je postala redovnica, uzevši duhovno ime Irina. Ime dotične osobe je Aleksandar Jovanović. Trenutačno nastanjen kao iguman manastira Ribnica, koji se nalazi u pastirskom selu Paštrić kod Mionice, njegova sadašnja stvarnost je u potpunoj suprotnosti sa zamišljenim životom koji je gajio prije nekoliko desetljeća. Rođen u Beogradu 1960. pod imenom Aleksandar Jovanović, potječe iz prosvjetne loze.

  • Njegov akademski put započeo je u Trećoj beogradskoj gimnaziji, gde je udario temelje svom obrazovanju. Unatoč svojoj strasti prema umjetnosti, naposljetku je diplomirao stomatologiju na cijenjenom Stomatološkom fakultetu u Beogradu. Tijekom svog akademskog bavljenja imao je privilegiju družiti se s renomiranim rock ikonama iz doba jugoslavenskog “crnog vala”, među kojima su Milan Mladenović, Bojan Pečar i Margita Stefanović iz legendarnog benda “EKV”.

Pod nadimkom Aca Plavi kratko je sudjelovao kao prateći vokal cijenjenog glazbenog ansambla “VIA val”. Kako kaže monah Arsenije u intervjuu za portal “Refleksija”, put od napušavanja hašišem i poniranja u osobni svijet do razmišljanja o samoubojstvu opasno je kratak. Odrastajući u Beogradu, usko povezana grupa pojedinaca, među kojima su bili Milan Mladenović, Bojan Pečar, Magi i Ivica Vdović, bili su nerazdvojni od djetinjstva. U to vrijeme smo Bojan i ja osnovali svoj bend, a ja sam preuzeo ulogu pjevača i klavijaturiste. Bili smo nemirne duše željne nečeg novog.

  • Kao djeca beogradske ulice, imali smo neizmjeran umjetnički talent i strastvena srca. No, nenamjerno smo se našli na putu koji nas je odveo u primamljive okvire rock and rolla, koji je u to komunističko doba bio možda i jedini način iskazivanja bunta. U potrazi za spasenjem i bijegom od paklene egzistencije iz koje se njegovi prijatelji nisu mogli otrgnuti, Arsenije je sedam godina posvetio boravljenju po samostanima širom svijeta.

Nakon toga se pet godina osamio na planini, potpuno odvojen od svjetovnih utjecaja. Zbog svojih prošlih iskustava stekao je nadimak “istjerivač đavola iz rocka”. Ime Aleksandar Saša Knežević ističe se kao osebujan i zapažen identitet.

U suradnji s Vojslavom Tufegdžićem, koautor je knjige “Vidimo se u kutulji”, koja je poslužila kao temelj za njihovu ekranizaciju istoimenog naslova. Počevši novinarsku karijeru u “Politici”, Knežević je utehu i tišinu našao u Studenici da bi potom prihvatio monaški život u Hilandaru. Romilo Knežević je tijekom svog redovničkog čina šest godina posvetio doktoratu na prestižnom Sveučilištu Oxford u Londonu. O njegovom nesvakidašnjem životnom putu nedavno je govorio Aleksandar Gajšek u emisiji “Agape”. Ime Rastko Lupulović je samostalan, jedinstven i osebujan identitet.

  • Glumac poznat po ulozi Milančeta u televizijskoj seriji “Otvorena vrata” i članstvu u bendu “Kanda, Kodža i Nebojša” 1996. godine donio je odluku o redovničkom životu. Iste godine dobio je prestižno priznanje “Zoran Radmilović” za izuzetno glumačko umijeće u Sterijinom pozorju u Novom Sadu. Upravo sam kroz bavljenje glumom pronašla put do samostana. 1992. godine, nakon završene prve godine glume, moj kolega Nenad Jezdić i ja smo prvi put posjetili manastir Visoki Dečani.

Ovaj trenutak označio je značajnu prekretnicu u mom životu, i prije i poslije. No, pravi katalizator dogodio se godinu dana prije, kada sam donio životnu odluku da upišem glumu kod profesora Predraga Bajčetića. Neizmjerno sam zahvalna na prilici da sam se susrela s njim, jer sam kroz umjetničku praksu počeo nazirati duboke misterije unutarcrkvenog života“, izrazio je Rastko Lupulović, danas poznat kao Ilarion.

  • Poznat po svojim iznimnim glumačkim sposobnostima, on je i dan danas tema razgovora među kazališnim gledateljima. Njegovo putovanje u svijet kazališta bilo je neočekivano jer je u početku oklijevao u “Dadov” na inzistiranje prijatelja. Za to je vrijeme imao duge uvojke, nosio kožnu jaknu i rekreativno uživao u marihuani. Brzo naprijed u sadašnjost, i on je sada poznat kao otac Ilarion, služeći kao cijenjeni iguman manastira Draganac.

Postati redovnik je odluka koju nikada nisam požalio niti sam se dvoumio. Zapravo, postoje trenuci kada izražavam zahvalnost Bogu što me je vodio ovim putem, prepoznajući da u konačnici naši osobni izbori oblikuju našu pravu slobodu. Ljubav i sloboda su krajnji ciljevi kojima težim, rekao je Lupulović u emisiji Eksploziv. Screenshot Rastka Lupulovića i Edite Majić možete pronaći na YouTubeu.