Glumac Frano Lasić ženio se četiri puta, a trenutno sreću pronalazi u vezi s Beograđankom Milenom, koja je od njega mlađa čak 30 godina. Nakon neuspješnog prvog braka s Majom Nikšić, s kojom ima sina Janka, glumac je 1983. godine ušao u kratki brak s Beograđankom Ljiljanom ali ni on nije dugo trajao.
Frano se nakon razvoda dugo dvoumio hoće li izaći pred matičara. Tek desetljeće kasnije odlučio se vjenčati s manekenkom Živom Stupink, a zajedno su bili blagoslovljeni s dvoje djece. Unatoč neuspjehu njegovog prethodnog braka, čini se da je Milena glumčev ultimativni izbor, bez obzira na zabrinutost zbog razlike u godinama. Rođenje njihovog sina, po imenu Nikolas, dogodilo se za par 2020. godine.
Kako prenosi Blic, Frano Lasić ispričao je priču o osvajanju zanosne Beograđanke. Glumac je iskazao svoje napore da osvoji srce Milene, prepoznavši je kao izuzetnu osobu s kvalitetama, dobrotom i ljepotom. Kroz opsežne razgovore, upoznavanje i njegovanje društvenih veza, izgradili su temelje. Glumac je naglasio važnost uspostavljanja zajedničkih dogovora o ključnim aspektima života kako bi se održao bračni sklad. Milena je do sada pokazivala svoju iskrenu ljubav prema poznatom glumcu, a nedavno je na svom Instagram profilu podijelila objavu u kojoj elokventno iznosi svoje viđenje procesa starenja i upotrebe botox tretmana.
Kako godine prolaze, sve veći broj bora daje do znanja da su prisutni na mom licu. Nazolabijalne bore, kako bi ih nazvali estetski kirurzi, dominiraju mojim izgledom. U današnjem društvu, gdje je trend imati gladak ten bez bora, podležem pritisku. Stanem pred ogledalo, nježno povlačim obraze i voila! Zadivljen sam transformacijom. Ne samo da izgledam ljepše, nego i mlađe. Međutim, dok razmišljam o tom impulsu, shvaćam da bih, kad bih sada počeo ubrizgavati botox i peglati svoje bore, u poodmaklim godinama mogao završiti kao plišana patka u očima Boga zdravlje. Ova mogućnost mi se ne sviđa. Dakle, uzimam trenutak za razmišljanje o budućnosti, kako mojoj tako i budućnosti čovječanstva. Jednostavna i neporeciva istina je da smo svi predodređeni da ostarimo. Još nisam sreo nikoga tko prkosi prirodnom procesu starenja, poput fiktivnog lika Benjamina Buttona koji stari unazad. Iako se stvarnost starenja i izgledi za bore mogu činiti nepovoljnim, shvatila sam da je to zapravo najpovoljniji ishod za mene. Zašto? Jednostavno zato što ima mnogo onih koji to nisu imali sreću doživjeti. Dakle, dok je moje lice možda obilježeno borama oko usana, nazolabijalnim borama i možda oko očiju, nevjerojatan je aspekt to što su one rezultat rasta i transformacije.
Zahvalna sam što nemam nikakvih znakova nezadovoljstva, niti jedne bore ili brazde između obrva. Nije da nikad ne osjetim ljutnju, već se ona brzo rasprši u meni. Smjesta oslobađam sve svoje frustracije, bacajući ih u plamen logorske vatre, dopuštajući izgledu namrštenog lica da mi izmakne. Ovo je privilegija rezervirana za one koji često ili trajno nose takve izraze lica. Dok razmišljam o podrijetlu ovih kreacija, podsjećam se da su rođene iz smijeha.
Unatoč svim osobnim suzdržanostima koje možda imam, primoran sam ih njegovati s osmijehom, povećavajući njihovu otpornost. Istini za volju, smijeh bi se povremeno javio iz stanja nervoze, povremeno iz čiste panike, povremeno kao sredstvo za prikrivanje tuge. Važno je napomenuti da osmijeh ne znači uvijek zadovoljstvo. U ovim određenim slučajevima, mogli bismo ih nazvati nazolabijalnim borama. Ipak, kako god ih definirali, one pripadaju meni”, rekla je.
