Jedan američki onkolog godinama je proučavao priče ljudi koji su bili veoma blizu smrti. Njihova iskustva navela su ga da drugačije razmišlja o svijesti, životu i onome što se možda događa nakon smrti. Ipak, nauka još nema konačan odgovor na pitanje šta se zaista događa s našom sviješću kada tijelo prestane funkcionisati.
Američki radijacijski onkolog dr. Jeffrey Long više od dvije decenije proučava svjedočenja ljudi koji tvrde da su tokom srčanog zastoja, kome ili drugih životno ugrožavajućih stanja imali iskustva bliske smrti. Hiljade prikupljenih izvještaja utjecale su na njegovo lično uvjerenje da bi svijest mogla opstati nakon smrti tijela. Ipak, postojeća istraživanja to nisu dokazala, a naučnici nastavljaju proučavati moždanu aktivnost, sjećanje i fiziološke procese koji bi mogli objasniti dio prijavljenih iskustava.
Pitanje šta se događa sa sviješću kada srce prestane kucati ostaje jedno od područja na kojem se medicina, neurologija i proučavanje ljudskog iskustva susreću s brojnim nepoznanicama. Ljudi koji su preživjeli srčani zastoj ili druga kritična stanja ponekad opisuju veoma živa sjećanja, osjećaj odvajanja od tijela, snažno svjetlo, mir ili susrete s preminulim osobama.
Jedan od ljekara koji je godinama prikupljao takva svjedočenja jeste dr. Jeffrey Long, osnivač Fondacije za istraživanje iskustava bliske smrti, poznate kao NDERF. Njena baza sadrži više od 6.000 prijavljenih iskustava, dok je analiza objavljena 2026. obuhvatila 5.731 prijavu na engleskom jeziku.
Long je na osnovu vlastitog proučavanja došao do uvjerenja da svijest možda može nastaviti postojati i nakon smrti tijela. Takav zaključak, međutim, predstavlja njegovo tumačenje prikupljenih podataka, a ne medicinski dokaz postojanja života nakon smrti.
Ukratko: Iskustva bliske smrti prijavljuje dio ljudi koji prežive kritična zdravstvena stanja. U njihovim pričama postoje određeni obrasci, ali istraživanja još nisu pokazala da svijest zaista napušta tijelo. Nauka istovremeno proučava fiziološke i neurološke procese koji nastaju tokom prestanka i ponovnog uspostavljanja cirkulacije.
Od medicinskog članka do hiljada svjedočenja
Longovo interesovanje počelo je dok je bio mladi ljekar na specijalizaciji iz onkologije. U vrijeme prije nego što je internet postao uobičajen izvor informacija mnogo je vremena provodio čitajući medicinsku literaturu u bibliotekama. Tada je naišao na članak o ljudima koji su se približili smrti i kasnije bili uspješno oživljeni.
Njihovi opisi razlikovali su se od fiziološkog pogleda na smrt kojem je bio izložen kroz medicinsko obrazovanje. Umjesto samo prekida cirkulacije i nedostatka kiseonika u mozgu, ljudi su opisivali osjećaj napuštanja tijela, prolazak kroz tamu ili tunel, intenzivno svjetlo, duboki mir, prisustvo drugih bića, susrete s preminulim članovima porodice i pregled važnih životnih događaja.
Nakon osnivanja NDERF-a Long je počeo sistematičnije prikupljati takve priče. Posebno ga je zainteresovalo to što se pojedini elementi ponavljaju kod različitih ljudi, iako njihova iskustva nisu potpuno ista.
Najčešće opisani elementi:
- osjećaj odvajanja od fizičkog tijela i posmatranja događaja iz druge perspektive;
- prolazak kroz tamu ili tunel i susret sa snažnim svjetlom;
- izražen osjećaj mira, sigurnosti ili prisustva drugih osoba ili bića;
- susreti s preminulim članovima porodice i pregled događaja iz života;
- osjećaj da se osoba mora vratiti u svoje tijelo.
AWARE II pokazao je koliko je teško provjeravati takva iskustva
Posebnu pažnju privlače tvrdnje ljudi koji navode da su tokom reanimacije vidjeli ili čuli događaje oko vlastitog tijela. Long upravo takva vantjelesna iskustva smatra važnim dijelom svojih argumenata, ali njihova naučna provjera predstavlja veliki problem. Sjećanje nije savršena reprodukcija događaja i često nije moguće precizno odrediti da li je određena percepcija nastala tokom gubitka svijesti, reanimacije ili kasnijeg buđenja.
Jedno od značajnijih istraživanja na ovom području bilo je AWARE II, objavljeno 2023. godine. Obuhvaćeno je 567 slučajeva srčanog zastoja u bolničkim uslovima. Među 28 preživjelih koji su mogli biti detaljno intervjuirani, njih 11 prijavilo je određena sjećanja ili percepcije povezane sa srčanim zastojem, dok je šest iskustava klasifikovano kao „recalled experience of death“.
Istraživači su tokom reanimacije koristili i skrivene vizuelne i zvučne podražaje. Nijedan učesnik nije identificirao skrivenu sliku, dok je jedna osoba prepoznala zvučni podražaj. Kod pojedinih pacijenata zabilježena je i električna aktivnost mozga koju su autori povezali s mogućnošću određenih oblika svijesti tokom reanimacije.
Rezultati zato pokazuju da postoji prostor za ozbiljno istraživanje svijesti tokom srčanog zastoja, ali ne predstavljaju dokaz da svijest napušta tijelo ili nastavlja postojati nakon smrti.
Šta bi moglo stvarati osjećaj tunela, svjetla i izlaska iz tijela?
Pregled prospektivnih studija objavljen 2024. pokazao je da se udio preživjelih od srčanog zastoja koji prijavljuju iskustva bliske smrti razlikuje među istraživanjima i kreće se od približno šest do više od 30 posto. To znači da većina ljudi koji prežive srčani zastoj ne opisuje klasično iskustvo bliske smrti.
Naučnici su tokom godina razmatrali brojne moguće mehanizme za ovakve doživljaje. Među njima su nedostatak kiseonika, promjene nivoa ugljen-dioksida, oslobađanje neurotransmitera, promijenjena aktivnost pojedinih dijelova mozga, poremećaji u povezivanju vida i osjećaja položaja tijela, REM-slična stanja, lijekovi i naknadna rekonstrukcija sjećanja.
Novija istraživanja umirućeg mozga ukazuju da njegova aktivnost neposredno prije i tokom procesa umiranja može biti složenija nego što se ranije pretpostavljalo. Još nije jasno mogu li takvi procesi objasniti sve što ljudi opisuju.
Zdravstvena napomena: Iskustva bliske smrti predstavljaju predmet medicinskih i naučnih istraživanja, ali trenutno ne postoje rezultati koji dokazuju da ona potvrđuju nastavak svijesti ili život poslije smrti.
Iskustvo može promijeniti čovjekov odnos prema životu
Bez obzira na njihov uzrok, iskustva koja ljudi prijavljuju mogu ostaviti snažan trag. Sistematski pregled naučnih radova objavljen 2025. povezao je pozitivna iskustva bliske smrti s većom zahvalnošću prema životu, smanjenim strahom od smrti, izraženijom duhovnošću i osjećajem povezanosti s drugima. Istovremeno postoje i zastrašujuća iskustva nakon kojih se mogu javiti strah, zbunjenost i dugotrajnija psihološka nelagoda.
Long navodi da je višegodišnje proučavanje ovih iskustava promijenilo i njegov pristup pacijentima oboljelim od teških bolesti. Postao je svjesniji straha koji prati životno ugrožavajuća stanja i važnosti saosjećanja u medicinskoj njezi. Njegovo uvjerenje da smrt tijela možda nije kraj svijesti ostaje lični zaključak izveden iz podataka koje je proučavao.
S druge strane, fizički procesi koji nastaju nakon smrti mnogo su bolje poznati. Prestankom rada srca organi ostaju bez odgovarajuće opskrbe kiseonikom, počinju promjene u ćelijama i tkivima, tijelo se hladi, krv se premješta prema nižim dijelovima tijela, a kasnije nastupaju ukočenost i razgradnja.
U razgradnji učestvuju vlastiti enzimi kroz proces autolize, ali i bakterije koje nakon prestanka normalnih odbrambenih mehanizama organizma djeluju na tkiva. Brzina tih promjena nema univerzalni raspored. Temperatura, vlaga, kiseonik, način ukopa, vrsta tla, odjeća, insekti, mikroorganizmi, voda i niz drugih uslova mogu značajno promijeniti tok razgradnje. U izrazito suhim uslovima moguće je čak i prirodno mumificiranje i dugotrajno očuvanje ostataka.
Granica između onoga što medicina dobro razumije i onoga što tek pokušava objasniti zato je vrlo jasna. Fizičke promjene poslije smrti mogu se detaljno proučavati, dok pitanje subjektivne svijesti ostaje otvoreno. Iskustva bliske smrti postoje kao stvarni doživljaji ljudi koji ih prijavljuju, ali njihov konačni uzrok i značenje još nisu razjašnjeni.
