S mješavinom nevjerice i strepnje, međunarodna zajednica pomno prati razvoj situacije u Gazi. Unatoč raširenim pozivima na mir, nemilosrdni napadi na Gazu i dalje traju. Dok se pripremamo za potencijalni izraelski kopneni napad, važno je ispitati povijesni događaj koji je sličan sadašnjim okolnostima. Godine 1967. Izrael je pokrenuo vojnu ofenzivu protiv Egipta, Sirije i Jordana, koja je kasnije postala poznata kao Šestodnevni rat.
Nakon ovog sukoba, Jugoslavija je prekinula diplomatske veze s Izraelom, povlačeći paralelu sa sadašnjim scenarijem. U razdoblju od 5. do 10. lipnja 1967., u Šestodnevnom ratu Izrael je preuzeo značajne arapske teritorije, uključujući Pojas Gaze i Sinajski poluotok od Egipta, Zapadnu obalu i arapski dio istočnog Jeruzalema od Jordana te Golansku visoravan iz Sirije. Dana 11. lipnja, po završetku rata, zamjenik državnog tajnika za vanjske poslove Mišo Pavićević pokrenuo je inicijativu da izraelskom predstavniku Avigdoru Daganu izrazi negodovanje Jugoslavije. U službenom prosvjedu, Pavićević je upozorio da će Jugoslavija prekinuti diplomatske veze s tom zemljom, ukoliko Izrael hitno ne povuče svoje trupe s okupiranih područja.
Dana 13. lipnja, dva dana nakon početnog incidenta, postalo je očito da Izrael ne planira ukloniti svoje vojne snage s arapskih teritorija. Potom je došlo do sastanka Pavićevića i Dagana u Državnom sekretarijatu SFRJ. Pavićević je točno u 15.10 sati prenio poruku izraelskom predstavniku. U poruci, dostavljenoj u pisanom obliku, proglašen je prekid diplomatskih odnosa. Vlada SFRJ izdala je priopćenje u kojem je javno objavila da se Izrael oglušio o upozorenje upućeno u pismu izraelskom veleposlanstvu u Beogradu 11. lipnja te godine. Unatoč ovim upozorenjima, izraelska vlada je ustrajala u svojim akcijama, jasno pokazujući svoju namjeru da nastave dosadašnjim putem.
Odluka o prekidu diplomatskih veza između Jugoslavije i Izraela imala je šire implikacije, jer je predsjednik Josip Broz Tito aktivno poticao druge čelnike u sovjetskom bloku, uključujući SSSR, da učine isto. Posljedično, sve članice bloka, osim Rumunjske, slijedile su primjer i prekinule odnose s Tel Avivom u tom razdoblju. Kako bismo u potpunosti shvatili razloge Jugoslavije iza ove odluke, važno je ukratko zaroniti u povijest jugoslavensko-izraelskih odnosa od 1948., kada je Izrael uspostavljen, do Šestodnevnog rata 1967. Pažljivo ispitivanje prošlosti otkriva da je Jugoslavija nije se protivio stvaranju Izraela i u početku je imao pozitivne odnose s Tel Avivom. Međutim, na sastanku u Moskvi kolektivno je odlučeno da socijalistički narodi, uključujući i Jugoslaviju, trebaju prekinuti svoje veze s Izraelom zbog izraelske agresije. Dodatno, izdana je izjava u vezi sa situacijom na Bliskom istoku, s obećanjem pomoći arapskim zemljama u potrebi.
Dana 10. lipnja Tito se vraća u Jugoslaviju, a sutradan je u Beogradu sazvana zajednička sjednica na kojoj su sudjelovali Predsjedništvo i Izvršni komitet CK SKJ. Jedina tema razgovora bilo je izvješće o Titovom posjetu Moskvi i stanje na Bliskom istoku. Prije podnošenja izvješća, Tito je sa svojim partijskim kolegama podijelio izazovne okolnosti koje su dovele do sastanka i svoju nepokolebljivu odlučnost da hitno otputuje u Moskvu. Brežnjev je sa jezgrovitim i jasnim upitom upitao Josepha: “Možete li nam se pridružiti?”
Neočekivano, 8. lipnja u tri sata popodne zazvonio mi je telefon, a tajnica me obavijestila da je Brežnjev na liniji. Izravan kontakt me iznenadio. Kad sam se javio na telefon, čuo sam Brežnjevljev glas s druge strane kako traži razgovor s Josipom.
Potvrđujući da sam to doista ja, Brežnjev je nastavio objašnjavati složenu situaciju uz minimalan napredak na trgovačkom planu. Tito me je pozvao da im priteknem u pomoć tako što sam razgovarao o sljedećim koracima tijekom svog govora u partijskom vrhu. “Možeš li doći ovamo sutra?” upitao. Naglašavajući važnost mog dolaska, Tito je naglasio hitnost. Odgovorio sam mu da se moram posavjetovati s kolegama. Bez odlaganja sam se obratio kolegama u Beogradu i jednoglasno smo se složili da trebam otputovati. Sutradan sam otputovao za Moskvu. Čim sam stigao, dočekali su me Brežnjev, Kosigin i Podgorni, a točno u 9 sati počeo je sastanak. Nazočnost čelnika iz raznih socijalističkih zemalja, uključujući prve tajnike i premijere, naglasila je važnost događaja. Pregledom Titova izvješća postaje jasno da je on odigrao ključnu ulogu u pokretanju kolektivne odluke europskih socijalističkih zemalja o prekidu diplomatskih veza s Izraelom tijekom sastanka u Moskvi.
