Najstarije Brenino i Bobino dijete nedavno se udaljilo od svoje porodice, zbog čega su njihovi susreti sada postali rijetki. Kako smo mogli vidjeti, u medijima se neprekidno spekulira o nedavnoj kupovini stana Stefana Živojinovića, koji se igrom slučaja nalazi u neposrednoj blizini raskošne vile njegovih roditelja na Bežaniškoj kosi.
Razlozi Stefanova iznenadnog odlaska iz glazbene industrije prije nekoliko godina i dalje su obavijeni velom tajne. Ne samo da se odlučio odmaknuti od svjetla reflektora, već se odlučio i na potpunu izolaciju od očiju javnosti. Zbog Stefanovog izbivanja s obiteljskih okupljanja i značajnih poslovnih događanja o kojima su mediji izvještavali, počele su kružiti glasine o mogućim sukobima između njega i njegovih roditelja, ali i njegove braće Filipa i Viktora. Brenin voljeni ljubimac postao je magnet za medije, privlačeći njihovu pažnju iz mjeseca u mjesec. Tabloidi revno ulaze u zamršene detalje njezina novog života, beskrajno nagađajući o tome gdje se nalazi, zanimanju, izvorima podrške, obiteljskoj dinamici, potencijalnim sukobima i Breninim mehanizmima suočavanja.
Poznato je da je Stefan Živojinović kupio stan u neposrednoj blizini svojih roditelja i starijeg brata Filipa. Tamo je boravio sam i upustio se u poslovni pothvat nevezan uz glazbenu industriju. No, unatoč tim saznanjima, ne prestaju nagađanja o mogućem preseljenju. Šuška se da bivši glazbenik trenutno živi u prostranom stanu koji se nalazi u blizini centra grada, u jednoj od modernih zgrada duž Južnog bulevara. Osim garaže, ova suvremena građevina nudi sadržaje poput fitness centra, bazena i igrališta. Stefanova postignuća u njegovom nedavnom zaposlenju su jasna i postoji zajednički optimizam da će se pozabaviti obiteljskim pitanjima u bliskoj budućnosti.
U svojim ranim godinama Stefan, koji dolazi iz loze poznatih ličnosti poput Lepe Brene i Bobe Živojinovića, doživio je životno iskustvo – bio je otet. Od tog značajnog dana, Stefan je namjerno izbjegavao razgovor o ovom duboko izazovnom razdoblju svog života. Kada su ga ispitivali o tome, otvoreno je izrazio želju da poštedi druge da ga ne sažalijevaju. Nakon dugog razmišljanja, Stefan je donio hrabru odluku podijeliti svoje najskrovitije misli, priznajući svoj strah od moguće štete od zlonamjernih pojedinaca. Nakon što je ponovno stekao slobodu, stekao je novu zahvalnost za dragocjenost svakog dana.
Dane nakon njegova oslobađanja prožimao je paralizirajući strah, ostavljajući ga s uznemirujućom spoznajom da mu je život mogao biti prekinut. Čak iu tako nježnoj dobi od osam godina, bio je itekako svjestan opasnosti koja ga je okruživala. Srce mu je stezao neopisiv užas, a svaki korak bio je obavijen velom neizvjesnosti. U tom sam trenutku prihvatio svoju sudbinu, priznajući da su okolnosti izvan moje kontrole. Stefanu je urezana u sjećanje noćna mora koju je proživio. Unatoč trenutnom nezainteresiranosti za ponovno proživljavanje tih trenutaka, naglašava važnost zadržavanja pozitivnog pogleda na otmicu, tvrdeći da nije pesimistična osoba.
Iz tog snažnog susreta dobio je vrijedan dar: nepokolebljivo uvažavanje svakog dana koji prolazi i nepokolebljivu odlučnost da ga maksimalno iskoristi, potpuno svjestan da svaki dan može biti njegov posljednji. Iako ožiljci tih traumatičnih iskustava možda još uvijek postoje, on ih je uglavnom prevladao, iako tragovi straha možda još uvijek prebivaju duboko u nama. Prema riječima mladog Živojinovića, upravo ga je ta situacija tjerala da njeguje otpornost i unutarnju snagu: “Što je put naporniji, to je pojedinac otporniji!” Možda zvuči trivijalno da iznesem takvu tvrdnju, s obzirom na to da je moj život bio relativno udoban i privilegiran, te da je otmica i dalje moj najtraumatičniji događaj. No, ne mogu odgovarati za svoju lozu kao potomak Lepe Brene i Bobe Živojinovića.
Želim jasno dati do znanja da nisam lopov!” Stefan je žestoko izrazio nelagodu zbog medijske fiksacije na njegovu otmicu. Tijekom našeg intenzivnog razgovora više je puta naglasio kako želi da ga pamte po tome što nije samo “otet dijete.” Stefan je priznao da su brojni pojedinci prošli kroz uznemirujuće situacije tijekom tog razdoblja, zbog čega je svoje vlastito iskustvo doživljavao kao relativno manje traumatično. Tijekom 1990-ih dogodio se niz nesretnih događaja koji su pogodili ne samo mene već i moje najbliže okruženje. Ključno je priznati da smo svi imali uzvišene težnje tijekom ovog razdoblja, zbog čega se odlučujem ne zadržavati na toj specifičnoj priči.
Umjesto toga, nastojim usmjeriti svoj fokus prema budućnosti koja više obećava i inspirirati druge da učine isto. Iako sam svjestan da moja osobna priča ima intrigu i da bi se mogla iskoristiti u marketinške svrhe, odlučio sam zadržati određene zamršene detalje neotkriveno. Čvrsto vjerujem da će drugi poštovati moju odluku i cijeniti me zbog nje. U nekom trenutku u budućnosti, Brennin sin je izrazio želju da otkrije sve pojedinosti: je li konzumirao hranu dok je bio u zatočeništvu, jesu li lile suze i emocije koje je proživio nakon ponovnog susreta s majkom nakon njezina oslobađanja. Međutim, dao je do znanja da trenutno nije spreman to učiniti.
