Juliane Koepcke je ukrcavajući se na let LANSA 508 24. decembra 1971. godine, ni slutila šta je čeka. Svoj put započela je s majkom, leteći iz Lime u Peru prema istočnom gradu Pukallpa kako bi posjetila oca, zoologa koji je radio u amazonskoj prašumi. Baš dan prije polaska, Juliane je diplomirala srednju školu i sa žarom je planirala studirati zoologiju, u korak s roditeljima.
Međutim, sudbina je imala druge planove. Grmljavina i munje pratili su avion dok se nešto strašno dogodilo. Juliane i sedište na koje je bila vezana odlutali su u šumu, odvojeni od razdirućeg aviona.
Ova avionska katastrofa samo je početak njene izuzetne priče preživljavanja: kao jedina preživjela s leta 508, sedamnaestogodišnjakinja je provela 11 dana u amazonskoj prašumi prije nego što su je pronašli ribari – prestravljenu, ali srećom relativno neozlijeđenu.
Juliane Koepcke, potresena i u šoku, mogla je da procesuira samo osnovne informacije. Svjesna da je preživjela avionsku nesreću, s oštećenim vidom na jednom oku, sa slomljenom ključnom kosti i dubokim ranama, jedva je stajala na nogama. Iako je u početku pokušala pronaći majku, uzalud. Pronašla je tek maleni izvor vode, podsjetivši se očeve mudrosti da slijedi tok vode koji će je odvesti do civilizacije.
“Potok će nasumično rasti, spajajući se s drugim i drugim, dok ne naiđete na pomoć”, govorio je njen otac. Njen put nizvodno započeo je mukotrpno. Hodala je, plivala, preživljavala. Četvrtog dana našla je troje saputnika, ali nisu među njima bili njeni. Međutim, pronašla je kesu slatkiša koja joj je služila kao jedini izvor hrane.
Dok je nastavljala, pokušavala je privući pažnju spasilačkih aviona i helikoptera, ali bezuspješno. Avionska olupina ostala je skrivena u gustoj šumi. Devetog dana, pronašla je kolibu i tu se odmorila, uvjerena da će umrijeti u džungli. No, glasovi su je probudili iz sumornih misli. “Neki od muškaraca izgledali su kao anđeli”, rekla je Juliane.
Njeno spašavanje označilo je kraj njenog 11-dnevnog boravka u paklu. Nakon zbrinjavanja ozljeda, srela se sa svojim ocem, saznavši da je majka preminula od ozljeda. Juliane Koepcke pomagala je vlastima locirati olupinu aviona i identificirati žrtve. Od 92 putnika, ona je bila jedina preživjela.
BONUS TEKST
Jedan od najuzbudljivijih trenutaka u životu može biti odluka da se istraži nepoznato. To može biti putovanje u egzotične zemlje, skok u avanturu ili jednostavno istraživanje novih hobija. Bez obzira na to što nas pokreće, svaki korak u nepoznato nosi sa sobom uzbuđenje i mogućnosti.
Istraživanje novih staza i otvaranje vrata nepoznatog može proširiti naše vidike i obogatiti naše živote na načine koje nismo ni mogli zamisliti. Nije važno da li je to putovanje kroz egzotične predele, upisivanje na tečaj nečeg novog ili jednostavno istraživanje nepoznatih kutaka u našem gradu – svaki novi korak nas približava bogatstvu iskustava i znanja.
Ponekad, najnevjerojatnija otkrića leže upravo tamo gdje se najmanje nadamo. Stoga, hrabro koračajmo u nepoznato, otvorimo srce za nova iskustva i dozvolimo sebi da budemo iznenađeni životom. Jer upravo u tom nepoznatom možemo pronaći najveće blago koje će obogatiti naše duše i oblikovati našu budućnost.Koračanje u nepoznato predstavlja hrabrost i odlučnost da se istraže nove staze, ideje ili iskustva, bez obzira na izazove ili neizvesnosti koje mogu biti pred nama. To može biti putovanje u novo područje, pokušaj učenja nečeg potpuno novog ili čak suočavanje s nepredvidivim situacijama.
