Olivera Katarina, poznata glumica i pjevačica s prostora bivše Jugoslavije, jučer je proslavila 84. rođendan. Njezina zadivljujuća ljepota i izniman talent učinili su je predmetom žudnje brojnih pojedinaca, uključujući i neodoljivog Josipa Broza Tita. Rođena 5. ožujka 1940. godine u Beogradu, Olivera Petrović, kasnije poznata kao Olivera Katarina i Olivera Vučo, na svoj je kazališni put krenula nakon završenog studija na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju.
U početku je svojom pojavom krasila pozornicu, osvojivši publiku u predstavi “Koštana”, da bi potom otišla u svijet filma. Svijet je osvojila svojom zadivljujućom ljepotom, a svoj susret s Josipom Brozom Titom prepričala je na stranicama svoje autobiografije. Za vrijeme dok sam tamo boravio, jako sam se istaknuo svojim izuzetnim izgledom i ponašanjem, što je predstavljalo značajan rizik. Nebrojeni pojedinci su me nemilosrdno progonili. “Dobio sam ozbiljne avanse od jednog crvenokosog vladara, čiji identitet moram čuvati u tajnosti jer je on i dalje vladajući kralj jedne nacije. No, odbio sam njegov prijedlog jer je moje srce pripadalo Milanu Galetu Muškatiroviću, proslavljenom vaterpolskom vrataru, koji bila moja prva prava ljubav”, otkrila je Olivera svoja iskustva u Parizu, prenosi Story.hr.
Na snimanju Niške banje imao sam prvi susret s Titom. Bilo je sasvim neočekivano kada sam dobio vijest da je Tito stigao u studio i sjeo iza kamere, uperivši pogled u mene. Brzo je smijenio snimatelja i preuzeo da me osobno snima. Druga prilika se dogodila dok sam sa suprugom Miladinom Šakićem željno iščekivala dolazak Nove godine. Prišao nam je Milan Vukos i prenio Titovu molbu da mu izvedem pjesmu. Odbijanje jednostavno nije bila opcija – ispričala je Olivera. Prema glumici, kad god je pjevala, on je stalno pokazivao pozitivne reakcije i činilo se da cijeni njezinu prisutnost. Jednom prilikom, kada se pojavila, Jovanka ga je gurnula i rekla: “Evo je.” Iako je moguće da je Jovanka bila zavidna, jer je izgleda bio na glasu kao damski čovjek, nije se moglo poreći da je odisao muškošću.
Dogodio se i njihov treći susret, ali se nije povoljno raspleo. Maltretiranje koje sam u to vrijeme trpio nije bilo ni povezano s filmom. Pitali su me da mu otpjevam pjesmu na Tari, a da nisam udata, odbila bih. Međutim, nisam željela stvarati probleme mužu. U tom trenutku počelo je neviđeno maltretiranje. Nije bilo nikoga tko me nije čuo, iz raznih službi poput hrvatskog, saveznog SUP-a, republičkog, vojnog, a svatko je imao svoj plan. Inzistirali su da mu pjevam kad ide u šetnju. S trubačima sam vježbao od ranog jutra dok nisam ostao bez glasa. Odjednom je došao Tito, a nije bilo orkestra. Usred tog kaosa prišli su mi ljudi u civilu i uputili me da idem pozadi. Ljubaznost se tamo nije uzimala u obzir; bili su nevjerojatno grubi. I onda su mi ti isti ljudi prišli s leđa, vikali mi da istupim i pjevam ispred Tita, ali nekako sam to uspio proći. Olivera je u prošlosti otvoreno priznavala svoj duboki osjećaj usamljenosti, označavajući sebe kao jednu od najizolovanijih žena u Srbiji.
Više od dva desetljeća nije iskusila nikakav oblik druženja. Nedavno su se pojavila otkrića koja su rasvijetlila izazovne okolnosti s kojima se Olivera Katarina svakodnevno suočava, boreći se sa surovom realnošću siromaštva i neimaštine. Priča se da živi u iznajmljenom stanu u Beogradu, te da prodaje svoj namještaj kako bi podmirila novčane obveze. Unatoč višestrukim pokušajima, stalno joj je uskraćivan pristup nacionalnoj mirovini. Zaključivši s nepokolebljivom odlučnošću, izjavila je:
“U granicama ova četiri zida nalazim se izolirana i napuštena od većine svojih poznanika i vršnjaka. Unatoč tome, uspjela sam zadržati svoje samopoštovanje i odbiti se prepustiti očaju . Nemam namjeru moliti nikoga za pomoć.” Olivera je zaključila kako joj se u životu nije ostvarilo sve što je željela. Ona prihvaća spontano postojanje, pripisujući ga božanskom planu. Unatoč brojnim izazovima s kojima se susreću svi u sadašnjosti, ona svoje okolnosti prihvaća kao dar i ostaje nepokolebljiva u svojoj izdržljivosti.
