U današnjem članku vam pišemo na temu Svetog Pavla Ispovednika, patrijarha iz 4. vijeka čiji je život obilježila neprestana borba za istinu. U najjednostavnijim riječima, riječ je o čovjeku koji je svojom postojanošću izazivao cijelo Carstvo i ostao vjeran učenju Crkve, čak i onda kada je to značilo suočiti se s progonima i smrću.
Sveti Pavle Ispovednik, poznat među vjernicima i kao Pavle Carigradski, ostao je zapamćen kao jedan od najpostojanijih branitelja pravoslavne vjere u vrijeme kada se Carigrad borio s dubokim podjelama. Njegov život započeo je kao put skromnog služitelja u Crkvi, a završio kao simbol istrajnosti, jer je zbog svoje dosljednosti više puta gubio i ponovo dobivao položaj patrijarha. U vremenu kada su arijanske ideje potresale Carstvo, Pavle se nije povlačio, već je odlučno stajao uz učenje koje je smatrao istinitim. Upravo zato Crkva ga i danas poštuje kao ispovjednika vjere.
Prije nego što je izabran na tron arhiepiskopa Carigrada, obavljao je dužnost episkopa u Solunu. Njegova prva služba kao poglavara carigradske Crkve započela je 337. godine, ubrzo poslije smrti arhiepiskopa Aleksandra I. Iako je njegov izbor bio prihvaćen u Carigradu, nije naišao na odobravanje cara Konstancija II, koji je tada boravio u Antiohiji. Car, poznat kao pristalica arijanstva, smatrao je da bi takva odluka trebalo da prođe i kroz njegove ruke. Osjećaj da je bio zaobiđen u jednoj tako važnoj odluci probudio je u njemu snažno negodovanje.
- Zbog toga je Konstancije sazvao sinod sastavljen od pristalica arijanske struje, na kojem je Pavle svrgnut, a na njegovo mjesto 339. godine postavljen Euzebije Nikomidijski. Pavle se tada zajedno sa svetim Atanasijem Velikim povukao u Rim, jedino mjesto gdje ih carska vlast istočnog dijela Carstva nije mogla dostići. U Rimu je tražio podršku u borbi za očuvanje pravoslavnog učenja i našao je u papi Juliju I, koji je otvoreno stao uz dvojicu prognanika. Njihovo prijateljstvo i zajednička borba protiv arijanaca postali su ključni stubovi obrane Crkve toga vremena.
Kada je 342. godine preminuo Euzebije Nikomidijski, otvorio se put Pavlovom povratku u Carigrad. Podrška pape Julija bila je dovoljna da se Pavle vrati na tron i ponovo preuzme službu arhiepiskopa. Ipak, ni ovaj period mira nije dugo trajao. Car Konstancije ga ponovo progoni i na njegovo mjesto dovodi Makedonija, još jednog pripadnika arijanske struje. Takva smjena vlasti postala je gotovo uobičajena pojava u Pavlovom životu. Njegova sudbina bila je dio mnogo šire borbe između dvije suprotstavljene teološke struje.
Ipak, četiri godine kasnije dolazi do iznenadnog obrata. Pod pritiskom svog suvladara Konstansa I, koji je vladao zapadnim dijelom Carstva i koji je bio protivnik arijanaca, Konstancije je bio primoran da Pavla vrati na mjesto arhiepiskopa. Pavle se tako još jednom vraća među svoj narod, ovaj put uz široku podršku pravoslavnih vjernika.
Međutim, nakon ubistva cara Konstansa, arijanska struja ponovo preuzima nadmoć, a Pavle opet postaje meta progona. Ovoga puta protjeran je daleko od Carigrada – u Kukuz, mali grad u Jermeniji. Iako je bio izopćen od svoje pastve i udaljen od političkih previranja, nije odustao od služenja. Čak i u tuđini nastavio je da predvodi bogosluženja, ostajući vjeran svom pozivu.
- Godine 351, tokom jedne službe u progonstvu, Pavle je doživio mučeničku smrt. Napadnut od arijanaca, udavljen je sopstvenim omoforom, baš dok je stajao pred oltarom. Njegova smrt postala je simbol žrtve koju je bio spreman podnijeti za vjeru. Crkva ga iz tog razloga i naziva ispovjednikom – onim koji je vjeru potvrdio sopstvenom patnjom.
Kasnije, u vrijeme cara Teodosija, njegove mošti su prenesene u Carigrad 381. godine, kao znak poštovanja prema njegovoj žrtvi i borbi koju je vodio. Vijekovima kasnije, 1236. godine, mošti su prenesene u Veneciju, gdje se i danas čuvaju kao sveti relikvijar i podsjetnik na patrijarhovu neustrašivost.
Vjernici i danas izgovaraju molitvu Svetom Pavlu Ispovedniku, prizivajući njegovu snagu, hrabrost i vjeru kao primjer kako ostati postojan u trenucima iskušenja. U molitvi se naglašava da njegova krv, kao i krv pravednika prije njega, govori pred Bogom i svjedoči o njegovom predanju. Njegov lik ostaje nadahnuće svima koji vjeruju da se istina može braniti ne samo riječima nego i životom koji je u skladu s tim riječima.
Njegova priča, iako smještena u daleki 4. vijek, mnoge i danas podsjeća da se borba za pravdu i istinu nerijetko vodi kroz teške okolnosti. Pavle Ispovednik tako ostaje svjetionik istrajnosti, a u očima vjernika sveti čovjek koji je i u najtežim trenucima znao na čijoj strani stoji
