Čuveni Isa Lero Džamba, koji je nosio titulu neprikosnovenog “vladara” Dorćola, bio je poznata ličnost sve do iznenadnog nestanka obavijenog velom tajni još davne 1992. godine. Unatoč tome što su prošle 32 godine, sudbina ovog istaknutog pojedinca i dalje je misterij jer nema službenih detalja. Ipak, uspomena na slavnog Isu Lera Džambu i dalje traje među Dorćolcima.
Nedavno objavljeni film “Nedelja” odaje počast preminulom pjevaču Džeju Ramadanovskom, u kojem se pojavljuje lik Džambe, koji je prikazan kao Džejin brat od tetke. Rođen 10. lipnja 1953. Lero je djetinjstvo proveo na Dorćolu, u Dobračinoj ulici zajedno s bratom Džejom. Još u ranim godinama pokazivao je sklonost džeparenju i igranju Kupidona. No, njegove kriminalne aktivnosti sustigle su ga 1976. godine kada se našao u zatvoru u Centralnom zatvoru u Beogradu. Ovakav nesretni razvoj događaja bio je posljedica njegovih eskapada oko otimanja torbice i svađe koja se dogodila na beogradskom autobusnom kolodvoru.
Unutar granica zatvora stekao je duboko razumijevanje Kaznenog zakona, što mu je omogućilo da svojim zatvorenicima pruži neprocjenjive pravne savjete. Neki pojedinci do danas tvrde da je svaka žalba koju je sastavio bila naišla na određeni stupanj uspjeha, ako ne i potpuno neosporen. Oni koji su ga poznavali tvrde da je posjedovao nepokolebljivu neustrašivost pred svakim protivnikom. U svojoj debitantskoj ispovesti za Espreso, Isabela Lero otkrila je brojne detalje o životu Kraljevskog Dorćola, uključujući i istaknutu figuru Džambe. Džamba, poznat po svom druženju s renomiranim glumcima i pjevačima, ne samo da se družio s njima, već je i pokazao svoj talent za pisanje pjesama napisavši pet velikih hitova za svog brata Džeja.
Kad je riječ o drugim pjevačima, ne mogu govoriti u njihovo ime, ali mogu sa sigurnošću tvrditi da je moj otac čika Đa skladao ukupno pet pjesama, od kojih je nekoliko postiglo izuzetan uspjeh. Neosporno je da je posjedovao boemski duh i duboku strast prema poeziji. Njegova sposobnost pjevanja bila je neusporediva, budući da je imao duboku emocionalnu povezanost sa svojim zanatom. Unatoč skromnim počecima, nikada nije izgubio vjeru u sebe. Kao njegovo dijete, neizmjerno sam ponosan na svoj odnos s njim i odlučan sam u svojoj predanosti da osiguram da sjećanje na njega živi. Dok god sam živ, govorit ću o njemu i brinuti se da se nikada ne zaboravi. Ove iskrene osjećaje podijelila je kći Espresso Jamba tijekom iskrenog intervjua.
Valja napomenuti da Isabelin otac, Iso Lero, zbog konvergencije životnih događaja nikada nije uspio upoznati nju. 23. rujna 1992. Lero je nestao, a otprilike dva i pol mjeseca kasnije na svijet je došla Isabela. Lero je dobio dijete sa svojom voljenom Snežanom Lero, koja je u društvu bila poznatija po nadimku Nena. Isabela kaže da su njezino odrastanje i život bili izazovni bez prisustva oca. Majka joj je prenijela neizmjerno iščekivanje Džambe da postane roditelj. Nažalost, preminuo je prije nego što je svjedočio ostvarenju svog sna. Isabela je razmišljala o praznini koja je uvijek bila prisutna u odnosu na njezina oca. Bio je to osjećaj nepravde, ljutnje i praznine, osjećaj da je nešto oduzeto. No, imala je sreću da ima očuha koji se brinuo da joj ništa ne nedostaje i obasipao ju je ljubavlju. Nije mogla poreći da je osjećala očevu ljubav. Što se tiče biološkog oca, iz priča je znala da je čeznuo za kćeri i bio presretan kada se rodila. Iako su joj priče o njemu bile izazovne, utjehu je nalazila iu slušanju istih, jer se osjećala povezanom s njim i davalo joj osjećaj razumijevanja.
Ime joj je dato po ocu, a ponosno nosi njegov nadimak – Džambolina. Prije nego što je moja majka rodila, moji najbliži su već bili jednoglasno odlučili kako ću se zvati. Nadimak je, međutim, nastao čim sam došao na ovaj svijet, jer su vjerovali da, baš kao i moj otac, dijelim iste osobine i karakteristike. Nakon što je pogledala film “Nedelja”, Isabela je podijelila svoja razmišljanja o liku svog oca, kojeg je vješto odglumio renomirani izvođač Marko Janketić. Naša sugovornica izrazila je divljenje Marku Janketiću, opisavši ga kao izuzetnog glumca i jednog od njihovih osobnih miljenika. Pohvalili su njegov nastup i obasuli ga pohvalama. Što se tiče filma, smatrali su da je kraj posebno izazovan zbog njihovog ograničenog poznavanja scenarija. Dok su imali opću ideju kako će se priča odvijati, sam kraj je ostao nepoznat. Sugovornik je priznao da je riječ o složenoj temi, što dodatno otežava njihovo iskustvo.
Prethodnih dana u medijima su se oglasili Jambini poznanici, otkrivajući prethodno neotkrivene aspekte svog života. Isabela je, naime, isticala da je glasoviti kralj Doćola imao jaku odbojnost prema nepravdi. Isabela je u intervjuu za Espresso podijelila suprotna stajališta o svom ocu. Neki o njemu govore s poštovanjem, opisuju ga kao nevjerojatno hrabrog i cijenjenog. Imao je vatren temperament, ali su ga također duboko voljeli njegova obitelj i ljudi oko njega. Nepravda i zlostavljanje ugroženih jako ga je uznemiravalo. Isabela često prima komentare o svojoj sličnosti sa svojim ocem i ohrabruje se da bude ponosna na njega. Međutim, njezina majka nudi drugačije, složenije gledište, sugerirajući da je Isabela možda naslijedila očev kratki fitilj.
Unatoč brojnim ranama i ožiljcima, pokazao je ogromnu hrabrost i na kraju postao legendarna figura. Lero, čovjek prosječne građe, visok 170 cm i težak oko 70 kg, neustrašivo se suprotstavljao protivnicima naoružanim noževima i pištoljima, kao i protivnicima koji su bili fizički jači. Njegovi su udarci padali snagom čekića, a kretao se brzinom mambe. Jednim udarcem imao je sposobnost izbiti nekoga iz cipela. Džamba je, s druge strane, imao smisla za bogaćenje i vodio je razne lokale na Dorćolu. U određenom razdoblju Lero je vodio detektivsku agenciju “Karmen” te se uključio u gušenje štrajkova u više tvrtki u Beogradu.
Nekada davno mediji su prenijeli dirljivu priču o ljubavi između Snežane i Ise, a njihova kćerka sada nam je otkrila gorko-slatku priču njihovog putovanja. Kada su saznali da je Snežana trudnoća, s radošću su isplanirali veliko venčanje, sa namerom da pozovu ceo Dorćol da proslavi njihovu ljubav. Snežanina kći prisjeća se priča svoje majke o njihovoj vezi, opisujući ljubav koja je bila žestoko zaštitnička i ispunjena nepokolebljivom podrškom. Uvijek pažljivi i pomalo posesivni Isa jako je volio Snežanu, što su potvrdili i njihovi najbliži. Međutim, sudbina je imala druge planove. Nažalost, vjenčanje koje je trebalo biti održano 25. svibnja nikada se nije dogodilo, ostavljajući Snežanu da se sama suočava s nezamislivim izazovima. Samo ona zna koliko je snage bilo potrebno izdržati i prevladati prepreke koje su uslijedile.
Kad bih barem imao određeno mjesto gdje bih mogao zapaliti svijeću njemu u čast. Kad je riječ o Džambijevom nestanku i tragičnoj smrti, Isabela radije ne pokreće tu temu. Prema njezinim riječima, informacije su općepoznate, ali službeni zaključci nisu doneseni. Obitelj je godine posvetila otkrivanju istine, lociranju posmrtnih ostataka, no nakon duge 32 godine situacija je i dalje stagnirajuća. Isabela je podijelila svoju želju da svog oca jednostavno dolično pokopa i izrazila je namjeru da mu oda počast uspomenu paljenjem svijeće. Tema o kojoj sam se suzdržavao javno govoriti za mene je uvijek bila osjetljiva. U početku me majka štitila od toga, ali na kraju je to postalo teško izbjegavati. Riječ je o zloglasnom neriješenom slučaju koji se dogodio 23. rujna, a koji do danas stoji neriješen i zaboravljen u prašnjavoj ladici. Tijelo nikada nije pronađeno, uskraćujući mi mogućnost da imam određeno mjesto gdje mogu odati počast i moliti se. Takvu sudbinu ne zaslužuje niti jedna duša na ovoj planeti.
Što se same priče tiče, svi znamo što se i kako odvijalo. Nema potrebe da ponavljam detalje. Odgovorni za incident odavno su preminuli, čeka ih slična sudbina. Osobno sam pokušao otkriti dodatne informacije, ali ljudi se boje progovoriti, a vlasti tvrde da su im ruke vezane zbog nedostatka dokaza. To je paradoksalna situacija u kojoj se sve zna, a ništa se zapravo ne zna. Frustriran sam ponavljajućom prirodom priča koje slušam iz godine u godinu, a kad god tražim dodatne informacije, to postaje beskrajni ciklus šutnje i povlačenja.
U svom žarkom iščekivanju, držim se nade da će se istina jednog dana otkriti. Moja je najdublja želja pronaći utjehu na mjestu gdje mogu zapaliti svijeću i otkriti gdje on uistinu pripada. “Bude li itko voljan pomoći u razotkrivanju ove zamršene mreže tajni, više sam nego voljna uključiti se u daljnju raspravu”, izjavila je Isabela, Jambijeva kći, završavajući svoju iskrenu ispovijest o ovoj dirljivoj stvari. Iso je posljednji put viđen dok je ulazio u kockarnicu koja se nalazi na šestom spratu Beograđanke, zgrade pod nadzorom agencije “Delije” u vlasništvu Željka Ražnatovića Arkana. Priča se da je po Isinom dolasku došlo do obračuna između Džambe i zaštitara kojima je upravljao Vukašin Vule Gojak.
Nakon navodnog napada i otmice Džambe, Snežana Lero, Isina supruga, pokrenula je postupak protiv četiri osobe povezane s Arkanom. Prema njezinom iskazu, te osobe su je fizički nasilno nasilno odvele Džambu na nepoznato mjesto. Ustraje priča da je skupina Arkanovih suradnika, uključujući Vuksana, Šucu i Gojaka, nemilosrdno tukla Džambu rukama, nogama i kundacima dok nije podlegao ozljedama. Potom su njegovo beživotno tijelo smjestili u prtljažnik i prevezli u Erdut, gdje su ga ugradili u temelje benzinske crpke. Vule Gojak, podrijetlom Vukašin, otvoreno je priznao da je bio početni agresor prema alkoholiziranom Leru, ali je naknadno pojasnio da Arkanovci nisu umiješani u Džambin nestanak.
Prema riječima Gojaka, on je zadao više udaraca rukama kako bi osobu onesposobio, jer je navodno uperio vatreno oružje u čelo kolege. Nakon što se situacija smirila, smjestili su ga u dizalo i silom ga izbacili na ulicu. Gojak tvrdi da mu nisu poznati nikakvi daljnji događaji u vezi s Džambom nakon incidenta. Lera je “karijera” vodila u razne zemlje, uključujući Italiju, Njemačku, Francusku, ali se nikada nije etablirao u Jugoslaviji. U beogradskom podzemlju kružile su glasine da se posvađao s Đorđem Božovićem Giškom, no njihovo prijateljstvo ponovno je proživljeno tijekom zajedničkog boravka u talijanskom zatvoru. Zahvalnicu koju smo dobili od Fonda Đorđe Božović Giška, koji je utemeljila Milena Božović u znak sjećanja na svog sina Leru, dobili smo u ekskluzivnoj našoj nabavi. Ova bilješka služi kao dokaz neizmjernog poštovanja koje je Džamba gajio prema Giški, odajući mu priznanje za izniman karakter i doprinose.
Džamba je bio cijenjen na beogradskim ulicama zbog svog izuzetnog karaktera, hrabrosti, snage i besprijekornog ponašanja. Strogo je zabranjeno preuzimanje bilo kojeg dijela ili cijelog teksta i/ili fotografije/videozapisa bez ispravnog navođenja i povezivanja izvora i autora, uz pridržavanje WMG uvjeta korištenja i odredbi Zakona o javnom informiranju i medijima.
