U današnjem članku Vam donosimo važne informacije o neobičnom mirisu koji se ponekad osjeti na novoj odjeći. Iako mnogi na to ne obraćaju pažnju, određene supstance korištene u proizvodnji mogu izazvati iritacije kod osjetljivih osoba. U nastavku saznajte na šta treba obratiti pažnju i šta je najbolje uraditi prije prvog nošenja.
Kupovina nove garderobe obično donosi zadovoljstvo, naročito kada pronađemo kvalitetan komad po pristupačnoj cijeni. Ipak, ponekad nas nakon otvaranja kese iznenadi snažan i neobičan miris tkanine. Mnogi se tada pitaju sadrži li odjeća štetne supstance i može li izazvati probleme s kožom. Stručnjaci objašnjavaju da sam miris nije pouzdan pokazatelj opasnosti, ali postoje situacije u kojima je potreban dodatni oprez. Posebno je važno znati zašto se tekstil hemijski obrađuje, šta otkrivaju deklaracije i zbog čega se preporučuje pranje nove garderobe prije prvog oblačenja.
U današnjem članku Vam donosimo korisne informacije o sigurnosti odjeće koju svakodnevno kupujemo i nosimo. Snažan miris nove majice, pidžame ili pantalona može izazvati zabrinutost, posebno kada je riječ o garderobi namijenjenoj djeci. Ipak, postoje jednostavni načini da odgovornije pristupimo kupovini, prepoznamo moguće probleme i smanjimo nepotrebnu izloženost ostacima supstanci korištenih tokom proizvodnje.
Gotovo svako je barem jednom kupio komad garderobe koji je nakon vađenja iz ambalaže imao neobičan miris. Ponekad je riječ o blagoj aromi karakterističnoj za novu tkaninu, dok se u drugim slučajevima osjeća intenzivan miris koji podsjeća na boju, plastiku ili sredstva za obradu materijala.
Takva situacija često izaziva pitanje je li proizvod siguran za korištenje. Zabrinutost može biti još izraženija kada je odjeća kupljena po veoma niskoj cijeni ili u trgovini čiji proizvođači nisu dovoljno poznati. Međutim, cijena, naziv prodavnice i zemlja porijekla ne mogu sami po sebi pokazati kakav je hemijski sastav proizvoda.
Finska agencija za sigurnost i hemikalije, poznata kao Tukes, naglašava da se na osnovu mirisa ne može pouzdano utvrditi koje supstance tekstil sadrži. Neugodan miris ne znači automatski da je odjeća opasna, ali ni odsustvo mirisa ne predstavlja dokaz da u proizvodu nema sastojaka koji bi kod osjetljivih osoba mogli izazvati reakciju.
Zašto odjeća prolazi kroz različite hemijske postupke?
Prije nego što majica, haljina ili dječija pidžama stigne na prodajne police, materijal prolazi kroz niz proizvodnih faza. Vlakna se obrađuju, tkanina se boji, a gotovi proizvodi mogu biti dodatno tretirani kako bi imali određena svojstva.
Takvi postupci koriste se kako bi boje bile postojanije, materijal manje podložan gužvanju ili kako bi odjeća dobila posebnu teksturu. Pojedine vrste tekstila prolaze i kroz dodatne završne obrade koje mogu utjecati na njihovo ponašanje tokom pranja i svakodnevne upotrebe.
Njemački državni zdravstveni portal gesund.bund.de objašnjava da su hemijske supstance dio savremene proizvodnje tekstila. Njihova upotreba sama po sebi ne znači da je gotov proizvod opasan. Za procjenu mogućeg rizika važno je znati o kojoj se supstanci radi, koliko je ima i na koji način korisnik dolazi u dodir s njom.
U većini slučajeva uobičajeno nošenje odjeće ne izaziva zdravstvene probleme. Ipak, određeni sastojci mogu kod osjetljivih osoba izazvati kontaktne alergijske reakcije, uključujući crvenilo, svrbež ili osip.
Zbog toga nije opravdano svaki neobičan miris predstavljati kao dokaz prisustva opasnih hemikalija. Potrebna su odgovarajuća ispitivanja kako bi se utvrdilo šta se zaista nalazi u određenom proizvodu.
Važno je znati: Neugodan miris nije pouzdan test sigurnosti odjeće. Neki proizvodi mogu imati intenzivan miris, a da ne predstavljaju značajan zdravstveni rizik, dok se pojedine problematične supstance ne mogu prepoznati mirisanjem ili dodirivanjem tkanine.
Jesu li jeftine prodavnice jedine koje zahtijevaju oprez?
U javnosti se upozorenja o hemikalijama u garderobi često povezuju s prodavnicama jeftine robe. Iako je razumljivo da kupci žele znati šta kupuju, takvo pojednostavljivanje može stvoriti pogrešnu sliku o stvarnom problemu.
Kontrola hemijskih supstanci odnosi se na cjelokupnu tekstilnu industriju, uključujući male proizvođače, velike modne kompanije i poznate međunarodne brendove. Visoka cijena i prepoznatljivo ime ne predstavljaju automatsku potvrdu da je proizvod bez mogućih nedostataka.
Na složenost ovog pitanja ukazalo je i istraživanje organizacije Greenpeace iz novembra 2012. godine, pod nazivom „Toxic Threads: The Big Fashion Stitch-Up“. Tokom istraživanja analiziran je 141 odjevni predmet iz ponude 20 međunarodnih modnih brendova, kupljen u 29 zemalja i regija.
U pojedinim uzorcima otkriveni su ostaci određenih hemijskih supstanci koje su izazvale zabrinutost zbog mogućih zdravstvenih i ekoloških posljedica. Tako su nonilfenol etoksilati pronađeni u 89 ispitanih predmeta, dok su kod manjeg broja proizvoda zabilježeni nalazi određenih ftalata i amina povezanih s pojedinim bojama.
Međutim, veoma je važno naglasiti da se radi o istraživanju provedenom prije četrnaest godina. Ti rezultati ne predstavljaju dokaz da današnji proizvodi istih kompanija imaju identičan sastav, niti se na osnovu njih može zaključiti da je sva odjeća određenog proizvođača nesigurna.
Svako ozbiljno upozorenje trebalo bi sadržavati informacije o konkretnom proizvodu, datumu ispitivanja, pronađenoj supstanci i njenoj koncentraciji. Bez takvih podataka teško je procijeniti stvarni značaj pojedinačnog nalaza.
Šta nam otkriva deklaracija na odjeći?
Većina kupaca prilikom izbora garderobe pažnju posvećuje veličini, cijeni i sastavu tkanine. Oznake poput pamuka, poliestera ili viskoze korisne su jer nam govore od kojih je vlakana određeni proizvod izrađen.
Ipak, deklaracija o sastavu materijala ne predstavlja potpun prikaz svih postupaka kroz koje je odjeća prošla tokom proizvodnje. Čak i pamučna majica može biti bojena i dodatno obrađivana različitim sredstvima.
Zato nije opravdano pretpostaviti da je odjeća od prirodnih vlakana automatski potpuno neobrađena. Jednako tako, sintetički sastav sam po sebi ne znači da je neki komad garderobe nesiguran.
Prilikom kupovine korisno je provjeriti postoji li jasna oznaka proizvođača ili odgovornog distributera, kao i uputstvo za pravilno održavanje proizvoda. Ako podaci nedostaju ili nisu razumljivi, kupac može zatražiti dodatno objašnjenje od prodavača.
Dobro je sačuvati i račun, posebno kada se radi o skupljoj odjeći ili proizvodu za koji postoji određena zabrinutost. Tako će eventualni razgovor s trgovcem ili postupak reklamacije biti jednostavniji.
Jednostavna navika prije prvog oblačenja može biti korisna
Jedan od najpraktičnijih savjeta odnosi se na pranje nove odjeće prije prvog nošenja. I finski Tukes i njemački zdravstveni portal preporučuju da se novi odjevni predmeti operu u skladu s uputstvima proizvođača.
Razlog je jednostavan. Tokom prvih pranja iz tekstila se mogu ukloniti određeni ostaci supstanci korištenih u proizvodnji, kao i dio drugih nečistoća koje su se mogle nakupiti tokom transporta, skladištenja ili izlaganja proizvoda u prodavnici.
Prije stavljanja garderobe u mašinu potrebno je pažljivo pročitati etiketu. Neki materijali zahtijevaju nižu temperaturu, poseban program ili ručno pranje, dok pojedini obojeni komadi mogu puštati boju.
Kada proizvođač preporučuje odvojeno pranje, taj savjet treba poštovati kako ne bi došlo do oštećenja ostatka garderobe. Kod osjetljivijih materijala korisno je provjeriti i preporuke za sušenje.
Praktičan savjet: Novu odjeću, naročito onu koja direktno dodiruje kožu, preporučljivo je oprati prije prvog nošenja. Ako je materijal pogodan za provjetravanje, i to može pomoći u uklanjanju dijela neugodnih mirisa. Ipak, pranje nije garancija da će svaki mogući problem s proizvodom biti otklonjen.
Posebnu pažnju treba posvetiti garderobi za bebe i malu djecu, jer je poželjno da tekstil koji dugo dodiruje kožu bude čist i pravilno održavan. Jednostavne higijenske navike često su korisnije od pokušaja da se kvalitet proizvoda procjenjuje samo na osnovu njegovog mirisa.
Ukoliko se nakon prvog nošenja pojave crvenilo, svrbež ili druge promjene na koži, preporučljivo je prestati koristiti sumnjivi odjevni predmet. Ako tegobe potraju ili se pogoršavaju, potrebno je potražiti savjet zdravstvenog radnika.
Šta ako neugodan miris ne nestane ni nakon pranja?
Ponekad se događa da odjevni predmet i nakon pranja i provjetravanja zadrži izrazito neugodan miris. U takvoj situaciji nije preporučljivo beskonačno ponavljati pranje ili pokušavati prikriti miris velikim količinama parfema i mirisnih sredstava.
Mnogo je korisnije obratiti se trgovcu i objasniti šta je primijećeno. Finska agencija Tukes savjetuje kupcima da problem prijave prodavnici kako bi se, prema potrebi, mogao razmotriti s dobavljačem ili proizvođačem.
Za takav razgovor korisno je imati podatke o nazivu artikla, mjestu kupovine i načinu na koji je proizvod održavan. Etiketa i račun mogu olakšati provjeru.
Ako postoji osnovana sumnja na sigurnosni nedostatak, kupac može potražiti informacije i od nadležnih službi za zaštitu potrošača ili sigurnost proizvoda. Važno je pritom navesti konkretne okolnosti, umjesto donositi opće zaključke o svim proizvodima iz iste trgovine.
Prilikom tumačenja bilo kojeg laboratorijskog nalaza potrebno je razlikovati prisustvo određene supstance od stvarnog zdravstvenog rizika. Nije svaka otkrivena količina automatski opasna, a konačna procjena zavisi od svojstava supstance i načina izloženosti.
Upravo zato zastrašujuće tvrdnje da će se neko razboljeti čim obuče jeftinu majicu nisu dovoljno utemeljene ako nisu praćene provjerljivim podacima.
Odgovorna kupovina ne zahtijeva da se odreknemo pristupačne garderobe niti da vjerujemo kako su skuplji proizvodi uvijek bolji. Mnogo je važnije obratiti pažnju na konkretan artikl, dostupne informacije i vlastito iskustvo tokom korištenja.
Kada sljedeći put donesete novu odjeću kući, odvojite nekoliko minuta za provjeru etikete i pravilno pranje. Ako primijetite uporan neugodan miris ili reakciju na koži, nemojte zanemarivati problem. Informisana odluka i pravovremeno obraćanje trgovcu mogu biti mnogo korisniji od nepotrebnog straha izazvanog neprovjerenim tvrdnjama.
