U nastavku ovog članka pozornost ćemo usmjeriti na regionalnu estradnu scenu. Naša će se rasprava vrtjeti oko Marka Bulata, pjevača koji je imao elativno malo medijskog prostora u lokalnom tisku. Život Marka Bulata nikada nije odražavao eleganciju kao što su imale neke njegove pojedine kolege, no on je hrabro prkosio životnim izazovima koji nisu bili nimalo lagani za prevazići.
Ovaj cijenjeni pjevač, koji se iznimno proslavio tijekom 1990-ih i osvajao publiku na beogradskim splavovima, ponosno posjeduje kolekciju pjesama koje služe kao neizostavna pratnja svake večeri provedene u kvartovskoj birtiji. Nasuprot tome, usred teških kušnji, pronašao je utjehu u svojoj vjeri i zagrljaju pune ljubavi svoje obitelji, posebno voljene djece. Marko se među onima koji ga poznaju smatra izvanrednom osobom. Unatoč tome što je tijekom svoje mladosti redovito bio u društvu pojedinaca koji su se bavili nezakonitim poslovima, dosljedno je podržavao svoja moralna načela i nikada nije skrenuo s čestitog puta. Usred burne pozadine ekonomskih poteškoća tijekom mojih formativnih godina, glazba je pružala utjehu i utočište od okolnog kaosa. Inflacija je uništila sposobnost mojih roditelja da osiguraju stabilan život, što je za mene rezultiralo nizom nekonvencionalnih i turbulentnih iskustava.
Zatekao sam se kako se krećem kroz razne situacije, svjedočio svađama, maturama, pa čak i šokantnom ubojstvu koje me je ostavilo paraliziranog od straha za vlastitu sigurnost. Međutim, usred pandemonija, postojao je neočekivani osjećaj poštovanja koji su ozloglašeni kriminalci 90-ih iskazivali prema glazbenicima i konobari. Kao dijete iz vojničke obitelji, stalno preseljenje odvelo nas je iz Smedereva u Vrhniku u Sloveniji prije nego što smo se konačno skrasili u Beogradu 1982. godine. Već od malih nogu bila je vidljiva njegova strast prema glazbi i umjetnosti, no tek je nakon završetka srednje škole konačno počeo ozbiljno slijediti jedan od svojih umjetničkih snova.
Nakon završetka studija na Akademiji za umjetnost i konzervaciju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu, usmjerio se na područje ikonopisa. Značajan uspjeh na njegovom akademskom putu je završetak diplomskog rada 2012. godine, u kojem je izradio izuzetnu ikonu za pravoslavnu crkvu Vaznesenja Gospodnjeg u Krupnju. Nastavljajući svoju potragu za znanjem, započeo je magistarski studij s posebnim naglaskom na konvergenciji ratovanja i svetosti. Unatoč dubokoj naklonosti divljem cvijeću, svoje slobodno vrijeme posvećuje njegovom uzgoju i brižljivom slikanju. Nakon godina nepokolebljive predanosti i ustrajnosti, predstavio je svoj inauguracijski album, “Silver Rains”. Pjesme “Ritam oko”, “Pjesma tužnih ratnika” i “Dunav” vrlo su brzo stekle glas i od tada su postale sastavni dio njegovih zanosnih nastupa.
Godine 1993. na splavi “Lukas” slučajno je susreo svoju prvu suprugu Maju, označivši zadivljujuće poglavlje u njihovoj ljubavnoj priči. Sa 16 godina imao sam prvo iskustvo na splavi “Lukas” sa roditeljima. Nismo ni slutili da će se te večeri dogoditi neočekivana racija, što je nagnalo mog oca na šaljivu primjedbu o odrekanju mene kao maloljetnice. No, na moje iznenađenje, Marko je odmah istupio i izjavio da će se zauzeti za mene. Ova me izjava ostavila bez riječi i potpuno očarala. Trebalo mi je svega dva tjedna da skupim hrabrosti i zatražim njegov broj telefona, što je na kraju dovelo do telefonskog poziva koji mi je promijenio život, kako se rado prisjeća Maja.
