U posljednje vrijeme, tema preseljenja u Njemačku ili neku drugu razvijenu evropsku naciju dobija sve veći značaj.
S jedne strane, ima onih koji se zalažu za odlazak ne uzimajući u obzir druge faktore, dok s druge strane postoje oni koji se protive takvoj ideji i tvrde da nema boljeg mjesta od našeg rođenja i odrastanja. Mlada Beograđanka, koja je prošle godine otputovala u Nemačku u potrazi za svetlijom budućnošću, slikovito je oslikala kakav je život „na drugoj strani“.
Milica izražava zadovoljstvo svojim trenutnim zaposlenjem u bolnici u blizini Diseldorfa. Ona prima platu od 2.000 evra i uživa u dovoljno slobodnog vremena, ponekad čak osećajući da ima previše. Nedavno je dobila sedam dana pauze na poslu. Radna nedelja se sastoji od 40 sati, što je u skladu sa njenim prethodnim iskustvom u Beogradu. Milica je zadovoljna odličnim uslovima rada i zadovoljavajućom platom. Osim toga, ona cijeni da su svi dodatni aspekti, kao što su noćne smjene, praznici i bolovanja, u potpunosti nadoknađeni. U slučaju da je bolovanje duže od četiri sedmice, zaposleni primaju 80 posto plate. Međutim, finansijska pomoć za lijekove i njegu je dostupna onima koji su teško bolesni.
Cene u Srbiji su skoro identične kao kod nas.
Prema njenoj izjavi, buduće majke imaju pravo na punu platu tokom porodiljskog odsustva i odobrava im se trogodišnji odmor nakon rođenja svakog djeteta.
U pogledu dnevnih troškova, cene u prodavnicama se gotovo ne razlikuju od onih u Srbiji. Dok neki artikli mogu biti malo skuplji, a drugi pristupačniji, u prosjeku su uravnoteženi. Dodatni troškovi, međutim, imaju tendenciju da budu veći, iako to zavisi od specifične lokacije. Blizina većih gradova direktno utiče na veličinu računa. Ja lično za stan od 50 kvadrata plaćam 490 eura, što pokriva sve troškove osim struje. Mjesečni račun za struju iznosi 50 eura. Ako su moji troškovi tokom cijele godine manji od očekivanih, dobijam povrat za višak iznosa na koji sam se prvobitno pretplatio. Suprotno tome, ako prekoračim predviđene troškove, ja sam odgovoran za plaćanje razlike.
Na pitanje da li je bolje otići ili ostati je pitanje na koje mogu odgovoriti samo oni koji su se odvažili i susreli se s obje perspektive. Međutim, neosporno je da oba izbora imaju svoje prednosti i nedostatke. S jedne strane, prihvatanje “njemačkog EUR-a” može poboljšati kvalitet života, ali s druge strane, odsustvo poznatog doma, susjedstva, grada i voljenih također može izazvati osjećaj tuge i praznine.
