Iako se u početku očekivalo da će stabilizacijski napori, uključujući uvođenje ograničenja cene od 38.000 dinara i zabranu izvoza, dati pozitivne rezultate, nisu uspeli da ublaže značajnu nestašicu peleta. Fabrike nadležne za proizvodnju peleta upiru prstom u “Srbija šume” zbog kašnjenja u nabavci neophodnih sirovina potrebnih za proizvodnju, dok “Srbija šume” problem pripisuju prevarama na tržištu peleta.
Shodno tome, vrše se inspekcije kako bi se pomno pratili i proizvođači i skladišta kako bi se riješio problem koji je u pitanju. Ove godine su troškovi grijanja doživjeli drastičan porast, čak i kada pojedinci biraju najekonomičniju dostupnu opciju grijanja. Kao odgovor, zapanjujući broj od preko 110.000 domaćinstava u našoj zemlji pribjeglo je grijanju na pelet, što je dovelo do neviđenog porasta potražnje za ovim alternativnim izvorom goriva. Nažalost, ovaj porast potražnje doveo je do nestašice peleta, što se prvi put pokazalo već u maju. Shodno tome, nestašica peleta je dovela do toga da cene dostignu previsoke nivoe, a neki su dostizali i do 45.000 dinara po toni pre primene ograničenja.
Implikacije ove nestašice odjeknule su u cijeloj industriji, pri čemu vlasnici skladišta više ne primaju plaćanja zbog značajnog smanjenja uvoza peleta. Ovo smanjenje uvoza može se pripisati i drugim zemljama koje zabranjuju izvoz peleta i nedostatku domaćih fabrika koje proizvode i prodaju ovaj traženi proizvod. U izveštaju RTS-a saznajemo da je Darko Marković iz Brodarca izrazio zabrinutost zbog previsoke cene grejanja od 370 evra po toni, jer predstavlja značajno opterećenje za zimski budžet.
Osim toga, Marković ističe i izazove sa kojima se susreću u nabavci potrebnih toplotnih resursa od proizvođača. Za grejanje kuće od 200 kvadrata, kombinovani troškovi prevoza i grejanja iznose oko 4000 evra. Još jedan pojedinac, Dragan Bojić iz Požege, prenosi svoje iskustvo kupovine tri tone peleta po relativno visokoj cijeni od 37.000 kuna.
