U današnjem članku vam pišemo na temu jednog značajnog praznika iz srpske tradicije, koji se zove Mitrovdan. To je dan posvećen svecu koji je, prema predanju, odigrao veliku ulogu u istoriji i vjerovanju naroda. Ovaj praznik je isprepletan vjerovanjima, običajima i emocijama koje se prenose generacijama.

Mitrovdan, iako tipično slavljen među Srbima, zapravo je posvećen Svetom Dimitriju Solunskom, svetitelju koji vodi poreklo iz grčke kulture. Sveti Dimitrije smatra se zaštitnikom Soluna, jer se vjeruje da je svojim čudotvornim moćima štitio taj grad od napada neprijatelja. Pored ratničke hrabrosti koja ga je proslavila, pripisuju mu se i isceliteljske moći, što ga čini izrazito poštovanim likom ne samo među Grcima već i Srbima.

Priča o Svetom Dimitriju počinje u Solunu, gdje je rođen i odrastao. Naslijedivši očevo zvanje vojvode, Dimitrije je ipak ostao vjeran hrišćanskom učenju u vremenu kada to nije bilo poželjno. Umjesto da radi po naređenju cara Maksimilijana i progoni hrišćane, on je širio vjeru i pomagao ljudima, čime je pokazao izuzetnu hrabrost i odanost svojim uverenjima. Upravo zbog toga je bio zatvoren, a zatim i ubijen probadanjem kopljima.

  • Nakon njegove smrti, tijelo mu je bačeno, ali su ga hrišćani krišom sahranili. Tamo gde je sahranjen, počela su da se zbivaju čuda – ljudi su ozdravljali i nalazili spas. U znak zahvalnosti, podignuta je crkva na mjestu gdje se vjerovalo da počiva Sveti Dimitrije. Prilikom gradnje, pronađeni su njegovi posmrtni ostaci, a danas se oni čuvaju u crkvi posvećenoj njemu u Solunu, koja je postala važno hodočasničko mjesto.

Kod Srba je Mitrovdan postao jedan od omiljenih i najraširenijih praznika, pa se danas svrstava u pet najčešćih slava. U crkvama se toga dana služi liturgija u čast sveca, dok se u domovima pale kandila i sveće, te dijeli slavski kolač kao simbol zajedništva. Iako je vjerski praznik, Mitrovdan je i granični dan u narodnom kalendaru – označava kraj ljeta i početak zimskog perioda.

Mnoga vjerovanja u narodu vezana su za ovaj datum. Jedno od njih kaže da vrijeme na Mitrovdan najavljuje kakva će biti zima: ako pada kiša ili mraz, očekuje se duga i hladna sezona sa mnogo snijega. Ako je dan vedar i sunčan, ljudi se nadaju blagoj zimi. Pored toga, vjeruje se da bi svi poslovi vezani za kuću i imanje trebali biti završeni do Mitrovdana – drva unijeta, zimnica spremljena, a dom uređen. Vuk Karadžić je zapisao: “Kako ti je na Mitrovdan u kući, tako će ti biti cele zime!” – što dovoljno govori o važnosti pripreme za ovaj praznik.

Uoči Mitrovdana postoji jedno posebno pravilo: svako treba da bude kod svoje kuće. Vjeruje se da onaj ko veče provede izvan doma, tokom cijele godine neće imati stalno mjesto pod krovom, već će prenoćiti po tuđim kućama. Ovaj običaj se duboko poštuje i smatra jednim od najvažnijih. Još jedno narodno pravilo kaže da se na Mitrovdan ne smije grditi djeca, jer će u suprotnom cijele godine biti buntovna i nestašna.

Mitrovdan nije samo praznik, već nosi u sebi slojeve istorije, vjere i tradicije koji podsjećaju na važnost hrabrosti, domovine i porodice. On spaja staro i novo, vjeru i narodna uvjerenja, ljubav prema svetitelju i poštovanje prema običajima predaka. U današnje vrijeme, iako se mnogi običaji mijenjaju, on ostaje duboko ukorijenjen u srcima ljudi, podsjećajući ih na vrijednosti koje nadilaze svakodnevicu