U današnjem članku vam pišemo na temu Svetog Luke i moći njegove molitve, o vjeri koja iscjeljuje, o svetitelju čije ime i djelo i danas ulivaju nadu mnogima koji traže utjehu i ozdravljenje. Sveti Luka, poznat kao evanđelista i ikonopisac, bio je čovjek duboke vjere, ne samo propovjednik već i umjetnik koji je ostavio neizbrisiv trag u istoriji hrišćanstva.
Njegove mošti, koje se čuvaju u Carigradu, smatraju se čudotvornim, jer se vjeruje da su se brojna iscjeljenja dogodila upravo pored njegovog odra.Vjernici Svetog Luku doživljavaju kao zaštitnika bolesnih i nemoćnih, kao posrednika između čovjeka i Božje milosti. Njegova molitva je, prema crkvenom predanju, jedna od najsnažnijih i zato se s posebnom pažnjom izgovara kada je duši i tijelu potrebna pomoć. Na dan Svetog Luke – poznat u narodu kao Lučindan – ljudi se sabiraju u vjeri, pale svijeće i izgovaraju molitvu koja, kako se vjeruje, otvara srce i dušu ka Božjem svjetlu.
Sveti Luka nije bio samo pisac jednog od četiri Jevanđelja, već i prvi hrišćanski slikar, koji je prema predanju naslikao najpoznatije i najvoljenije ikone Presvete Bogorodice. Njegove slike nisu bile samo umjetnička djela, već i molitve na platnu – iskaz vjere i predanosti. Zbog toga su kroz vijekove mnogi molili Svetog Luku da im pomogne da pronađu snagu, razum i mir, jer je i sam bio čovjek koji je spojio riječ, vjeru i djelo.
- Kada se na Lučindan izgovara molitva Svetom Luki, vjernici to čine s dubokom pažnjom i poštovanjem. Te riječi nisu samo skup rečenica, već poziv na duhovno očišćenje, pokajanje i povratak Bogu. U molitvi se Svetom Luki obraćamo kao onome koji razumije ljudsku slabost, koji zna koliko često posrćemo i koliko smo daleko od svjetlosti. Molimo ga da umjesto nas, koji se zbog grijeha ne usuđujemo sami obratiti Bogu, on postane naš zagovornik i posrednik.
U molitvi se traži da u nama ponovo oživi strah Božiji – ne kao osjećaj kazne, već kao duboko poštovanje i ljubav prema Stvoritelju. Taj strah, kako kaže molitva, rađa ljubav i odvraća od grijeha. Vjernici u tim riječima prepoznaju poziv na preobražaj – da se iz svakodnevne brige i slabosti rodi nova snaga i vjera.
Suze pokajanja, koje molitva pominje, predstavljaju simbol pročišćenja duše. One nisu znak slabosti, već snage – jer samo onaj ko istinski spozna svoju grešnost može osjetiti potrebu da se vrati Božjem putu. Molitva Svetom Luki poziva da se duša očisti od svega što je sputava i da se ponovo osjeti blizina Boga, onaj mir koji dolazi kada čovjek pronađe unutrašnju ravnotežu i vjeru.
Jedan od najdirljivijih dijelova molitve govori o razumijevanju Svetog Pisma. Vjernici mole Svetog Luku, kao pisca Jevanđelja, da im pomogne da shvate riječi Božje, jer onaj ko ih istinski razumije, bježi od grijeha kao od ognja. U tome je suština molitve – spoznati da je grijeh smrt, a Bog život. Kad čovjek to shvati, njegova duša počinje da se budi, a srce da treperi u prisustvu božanske ljubavi.
- Kroz riječi molitve provlači se i misao o nebeskom miru, onom koji ne zavisi od okolnosti, već od prisustva Boga u nama. Kada se taj mir useli u čovjekovo srce, kaže molitva, sve zemaljske brige gube težinu. Tada se rađa nada u Carstvo Nebesko, nada koja ne slabi ni pred patnjom, ni pred bolešću.
Posebno je snažna slika sa kraja molitve – vizija Večne Otadžbine, nebeskog doma gdje zajedno prebivaju svi sveti, Sile Nebeske i Presveta Bogorodica. Sveti Luka, koji je svojim slikarskim darom ovekovečio njen lik, sada u toj nebeskoj zajednici zauzima mjesto među onima koji posreduju za čovječanstvo. Molitva završava riječima koje bude nadu – da će i naše oči jednom ugledati tu ljepotu, i da će se u nama zacariti Carstvo Nebesko, ako ustrajemo u vjeri i ljubavi.
Vjernici vjeruju da molitva Svetom Luki može donijeti iscjeljenje, ne samo tijelu, već i duši. Jer bolest nije uvijek vidljiva – ponekad su najteže rane one koje nosimo u srcu. Zato se mnogi obraćaju ovom svetitelju sa molbom za snagu, za razumijevanje, za povratak unutrašnjem miru.
U svijetu prepunom buke, Sveti Luka nas podsjeća da je tišina molitve najdublji razgovor koji čovjek može voditi. Njegov primjer pokazuje da je vjera najveći lijek, a ljubav prema Bogu i bližnjima jedini put ka istinskom ozdravljenju.
Kada se 31. oktobra obilježava Lučindan, ljudi se ne sjećaju samo svetitelja iz davnine, već i poruke koju je ostavio: da svjetlost vjere nikada ne gasne, čak ni u najmračnijim trenucima. I zato, kada se molitva Svetom Luki izgovori s iskrenim srcem, vjeruje se da on sluša, da vidi, i da svojim zagovorom pred Bogom dotiče i liječi ono što ni medicina ne može – ljudsku dušu
