Živim sa svojim mužem u kući koja nije velika, ali je do sada bila dovoljna za nas dvoje. Međutim, stvari su se promijenile otkako sam zatrudnjela. Sada, u sedmom mjesecu trudnoće, sve više osjećam da mi treba prostor i sigurnost za bebu koja dolazi. Naizgled jednostavan problem oko jedne sobe prerastao je u veliku porodičnu dramu, koja je otkrila duboke pukotine u našem odnosu.
- Moj muž iz prvog braka ima kćerku od 25 godina, koja još uvijek živi s nama. Nikada nije pokazala želju da se osamostali, niti je ozbiljno razmišljala o tome da se odseli. U početku sam imala razumijevanja – mladi danas teško dolaze do posla i stabilnosti. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, počela sam osjećati da ona ne želi preuzeti odgovornost za vlastiti život. Moja trudnoća sve je dodatno zakomplikovala jer mi je soba u kojoj ona boravi bila potrebna za bebi kutak.
Pokušala sam razgovarati s njom, ali svaki put je izbjegavala temu. Tada sam odlučila da povučem potez koji je možda djelovao grub. Spakovala sam njene stvari i rekla joj da je došlo vrijeme da odraste, ili da pronađe neki centar za pomoć ako smatra da ne može sama. Nisam to rekla iz zlobe, već iz očaja. Željela sam da shvati da je vrijeme da preuzme odgovornost i da njen život ne može uvijek zavisiti od njenog oca.
Te noći moj muž nije došao kući. Mislila sam da je ljut i da mu treba vremena da se smiri. Međutim, istina je bila mnogo teža za mene. Njegova kćerka me pozvala telefonom i tada sam saznala da je on kod nje. Hladnim, ali samouvjerenim tonom, rekla mi je da njen otac planira da joj kupi stan. Ostala sam zaleđena. Dok je ona to govorila s ponosom, meni se srce stezalo jer sam shvatila šta to znači – on je spreman da žrtvuje našu zajedničku ušteđevinu za njen stan, dok meni mjesecima govori da nemamo novca ni za veću kuću u kojoj bismo svi stali.
Godinu dana unazad tražila sam od muža da razmislimo o kupovini veće kuće. Uvijek je imao isti odgovor: “Ne možemo to priuštiti.” Sada, kada sam čula da planira potrošiti veliku sumu na kćerku, osjetila sam se izdano. Zar nije trebalo da naš prioritet bude dijete koje dolazi? Zar nije logično da stvorimo sigurno i stabilno okruženje za našu bebu, umjesto da pomažemo odrasloj osobi da i dalje izbjegava odgovornost?
Moja ljutnja nije bila usmjerena samo na nju, već i na njega. Osjećala sam da se ponaša kao da ima obavezu da vječno bude njen oslonac, iako je ona sada u godinama kada bi trebalo da stvara svoj život. Ona ne samo da nije pokazivala zahvalnost, već je čak zvučala trijumfalno dok mi je prenosila tu vijest. Kao da je željela da mi stavi do znanja da je pobijedila, da je uspjela da ga uvjeri da je njene potrebe važnije od naših.
- U meni se miješalo mnogo emocija – tuga, bijes, strah. Tuga jer sam shvatila da muž ne dijeli sa mnom iste prioritete. Bijes jer se sav moj trud i planiranje doimao uzaludnim. Strah jer nisam znala kakva nas budućnost čeka, ako će odluke koje nas direktno pogađaju donositi samo on i njegova odrasla kćerka.
Kada sam ga konačno pitala zašto to radi, nije imao odgovor koji bi mi donio smirenje. Rekao je samo da je ona njegova kćer i da ne može da je izbaci na ulicu. Ali istina je da je ona imala mogućnosti – dovoljno godina, zdravlje i sposobnost da nađe posao i iznajmi stan. Umjesto da je gura ka samostalnosti, on joj i dalje pruža oslonac koji nije zdrav ni za nju, ni za nas. Osjećam da time ne čini uslugu nikome – ni njoj, jer je drži u vječnoj zavisnosti, ni meni, jer me ostavlja da se sama borim za prostor i stabilnost u našem domu.
Dok brojim dane do porođaja, u meni raste nesigurnost. Želim da se fokusiram na dolazak bebe, na pripremu doma i stvaranje mirne atmosfere. Umjesto toga, osjećam da stojim na raskršću između sopstvenih potreba i muževljevih odluka koje mi oduzimaju sigurnost. Njegova spremnost da žrtvuje našu budućnost zbog odrasle kćerke čini da se pitam gdje je granica između ljubavi prema porodici i nepravde prema partneru.
Ova situacija me naučila bolnoj istini – nije uvijek dovoljno voljeti nekoga i dijeliti život s njim, ako ne postoji ravnoteža u prioritetima i poštovanje zajedničkih ciljeva. Možda je ona njegova kćerka, ali ja sam njegova supruga i uskoro majka njegovog djeteta. Ako to ne može staviti na prvo mjesto, plašim se da će naše povjerenje biti teško obnoviti.
