Ispovijest novinarke Džejmi Siton duboko je emotivna i potresna priča,kako se život može promijeniti u trenutku.Ovo nije samo priča o gubitku luksuza već borbi za dostojanstvo i traženju svog mjesta u svijetu.
Ispovijest novinarke Džejmi Siton duboko je lična priča o životu u dvije paralelne stvarnosti – svijetu privilegija i svijetu finansijske nesigurnosti. Odrasla je na razmeđi tih svjetova, a njena životna putanja potvrđuje koliko se sve može brzo promijeniti. U detinjstvu je naizmjenično boravila s majkom koja se borila da prehrani porodicu i s ocem koji ih je vodio privatnim avionima na egzotične destinacije. Ta dvojnost ostavila je dubok trag – naučila je da se ponaša kao da ima novac, čak i kada ga nije bilo.
- Kao mlada novinarka sanjala je velike snove i bila spremna na odricanja. Čistila je kuće tokom srednje škole kako bi izgledala kao svoje imućne drugarice, a tokom studija čak je bila beskućnik, spavala je u studentskom domu u zamjenu za čišćenje. Uprkos svemu, nije sebe doživljavala kao siromašnu – znala je kom svijetu želi da pripada.
U Južnoj Africi upoznaje budućeg muža, uspješnog mladog računovođu. Njihov zajednički život kreće uzlaznom linijom – Singapur, pa Tajland, gdje on postaje visoko rangirani bankar, a ona dopisnica za poznati magazin. Živjeli su u luksuznoj kući s bazenom, imali su pomoćnice, vozača, a djeca su pohađala međunarodne škole s teniskim terenima i bazenima. Njihova svakodnevica bila je oličenje lagodnog i privilegovanog života.
Iako su mogli da žive kao bogataši, Džejmi je željela sopstveni novac i identitet. Pisala je, pokrenula mali biznis, odbijala da se potpuno prepusti ulogama „ekspat domaćice“. Taj osjećaj samostalnosti joj je davao osjećaj kontrole. Ipak, priznaje da je njeno samopouzdanje tada proizlazilo iz novca i statusa – a sve to, ustvari, dolazilo je od njenog muža.
Kada su se odlučili da se vrate u SAD kako bi djeci pružili „normalnije“ detinjstvo, sve se mijenja. Muž je napušta, ostavljajući je s djecom, zbog druge žene koja je bila trudna. On sada živi na Menhetnu sa svojom novom porodicom, dok ona s djecom živi u malom gradiću u Nju Hempširu. Njihov svijet raskoši zamijenjen je svakodnevnom borbom za opstanak.
Džejmi sada radi kao freelance novinarka, trudi se da pokrije sve troškove, ali često čeka honorare da bi otišla do prodavnice. Nekada nije u mogućnosti da plati grijanje, pa djeca zimi ustaju u hladnoj kući. Njeni prijatelji iz bogatijeg svijeta i dalje su prisutni u njenom životu, ali razlika među njima postaje nepremostiva. Dok oni pričaju o iznajmljivanju luksuznih kuća, ona razmišlja kako da kupi osnovne namirnice.
Iako su prošle godine, gorčina ne jenjava. U 52. godini života nije očekivala da će živjeti s konstantnim osjećajem neizvjesnosti. Pokušava da ostane jaka zbog djece, ali priznaje da je tuga za nekadašnjim životom stalno prisutna. I dalje ima osjećaj kao da živi između svjetova, kao nekada u djetinjstvu – balansira između onoga što je bila i onoga što je postala.
- Nakon razvoda, morala je da se oslanja samo na sebe. Otvorila je svoj račun, zaposlila se kao urednica, iako je svaki dan plakala na poslu. Taj mali, ali lični prihod bio joj je sidro stabilnosti. Razvod je trajao gotovo četiri godine, a iako je dobila ograničenu alimentaciju, nije bila dovoljna. Morala je da se preseli u manju kuću i drastično smanji troškove. Mjesečno mora da zaradi dodatnih 2.000 dolara, što je svakodnevna trka.
Uprkos svemu, ponekad ih prijatelji pozovu na luksuzna putovanja, ali i tada je pod stalnim stresom – da li može sebi priuštiti večeru, izlet, sitnice koje se podrazumijevaju u svijetu iz kojeg potiče. Kada je jednom prilikom pokušala da plati večeru kao znak zahvalnosti, skoro je doživjela napad panike.
Kaže da bi voljela da može da kaže kako je sve to naučilo velikoj životnoj lekciji, kako je novac bezvrijedan u poređenju s unutrašnjim mirom, ali ne želi da laže – mrzi što nema novac. Nemaština nije plemenita, ona je iscrpljujuća i ne ostavlja prostor ni za šta drugo. Novac ne kupuje sreću, ali kupuje sigurnost, a sigurnost je osnova svega.
Na kraju, priznaje da ne želi svog bivšeg muža nazad, ali često poželi svoj nekadašnji život. Kad njena djeca gledaju slike porodica iz bogatih dana kako zajedno ljetuju, zna da ne žale zbog luksuza, već zbog toga što su te porodice još uvijek na okupu. I ona i njena djeca dale bi sve da to ponovo imaju.
