Danas vjernici srpske pravoslavne crkve slave praznik,posvećen je svetom Atanasiju.Sveti Atanasije čovjek koji je uspio da savlada iskušenja ne samo životna već i iskušenja zlih duhova.

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Atanasiju Atonskom, velikom duhovniku i reformatoru monaštva. Ovaj svetitelj, poznat i kao Sveti Atanasije Svetogorski, živeo je u 10. veku i ostavio dubok trag u istoriji pravoslavlja. Njegov život i dela i danas inspirišu vernike širom sveta, a naročito na prostorima gde se njegovo ime sa poštovanjem spominje u narodnim predanjima i običajima.

Kao mlad čovek, Atanasije je odlučio da se povuče iz svetovnog života i posveti se Bogu. Zamonašivši se, proveo je više godina u strogom asketizmu, kao pustinjak, u potpunoj osami i tišini, tražeći unutrašnji mir i božansku blizinu. Ipak, kako je vreme prolazilo, došao je do zaključka da monasi ne treba da žive usamljeno, već u zajednici. On je bio taj koji je na Svetoj Gori uveo kinovijski sistem, po kojem su monasi organizovani u bratstva i zajedno se mole, rade i poste. Na taj način postavio je temelje onoga što danas poznajemo kao organizovano manastirsko življenje na Svetoj Gori.

  • Već za života, Atanasije je stekao veliki broj sledbenika i poštovalaca. Njegova mudrost, posvećenost i duhovna snaga privukle su mnoge koji su želeli da ga slede na putu vere. On je napisao i prvi tipik – zakonik života na Svetoj Gori, kojim su bila uređena pravila monaške zajednice. Njegove uredbe omogućile su monasima da žive u slozi, pomažu jedni drugima i grade snažnu duhovnu zajednicu.

Na ovim prostorima, narod je Svetog Atanasija zavoleo kao jednog od zaštitnika od nepogoda i oluja. Stara verovanja govore da se upravo njemu ljudi obraćaju molitvama kada se nadviju tamni oblaci i zagrmi, verujući da će ih on zaštititi od udara prirodnih sila. U nekim selima južne Srbije i danas je prisutna tradicija da se na njegov praznik posude u kući pažljivo zatvaraju. Ovaj običaj potiče iz drevnog narodnog predanja o borbi Svetog Atanasija sa đavolom.

Legenda kaže da je đavo pokušavao da iskuša svetitelja, prerušivši se u najlepšu devojku i mameći ga da se odrekne Boga i prepusti grehu. Međutim, Atanasije je svojim duhovnim okom prepoznao ovu prevaru i lukavo zamolio devojku da pokaže svoju moć tako što će uskočiti u mali ćup. Đavo je, misleći da će impresionirati monaha, pristao na to i ušao u posudu. Atanasije je tada odmah zatvorio ćup i bacio ga u more. Prema predanju, ćup je godinama plutao vodama, sve dok ga jednog dana ribari nisu pronašli i nesvesno otvorili. U tom trenutku, đavo je ponovo bio oslobođen i nastavio da luta svetom, iskušavajući i kvareći ljude.

  • Zbog ovog predanja, narod veruje da svaki put kada zagrmi, đavo pomisli da nailazi Sveti Atanasije, prestravi se i odmah skače u najbližu posudu kako bi se sakrio. Zato se na njegov dan svi sudovi u kući drže čvrsto zatvorenima, da ne bi postali đavolje skrovište. Ovaj običaj se posebno poštuje u ruralnim krajevima gde su stare legende duboko ukorenjene u narodnu svest.

U nekim delovima Srbije, praznik Svetog Atanasija obeležavaju posebno vodeničari, koji veruju da se na ovaj dan đavoli skrivaju u virovima i vrelim mestima, zbog čega njihove vodenice neće raditi kako treba. Smatra se da je najbolje ostaviti mlinove u tišini tog dana, jer svaki pokušaj rada može biti ometen zlim silama koje vrebaju iz vode.

Za mnoge vernike, ovo nije samo dan sećanja na velikog svetitelja, već i prilika da se dodatno pomole za zaštitu od zla i nesreće. Njegovo ime i dalje odjekuje među pravoslavnima kao simbol duhovne čvrstine, mudrosti i borbe protiv iskušenja. Priče o njegovim čudima i danas se prenose s kolena na koleno, učvršćujući veru ljudi da svetitelji svojim zagovorom mogu pomoći i u savremenom svetu.

Sveti Atanasije Atonski ostaje upamćen kao čovek koji je uspeo da savlada ne samo iskušenja koja mu je svet pružio, već i sama iskušenja zlog duha. Njegovo nasleđe je večni podsetnik da istrajnost u veri, molitvi i zajedništvu može nadjačati svaku prepreku. Njegov život je svetionik monasima i vernicima, a njegov praznik još jedna prilika da se podsetimo snage duhovnosti u svakodnevnom životu.