I u smrti, Jovanka Broz i Josip Broz bili su predmetom javnog osvrta. S vremenom su isplivala brojna otkrića o njihovom braku, a mi danas s vama imamo još jednu skrivenu istinu…
U carstvu tajne Jovanka Budisavljević i Josip Broz Tito izmijenili su zavjete 15. travnja 1952. Svadbena svečanost održana je u Titovoj rezidenciji Pajzoš, smještenoj uz Dunav između Šarengrada, Bapske i Iloka. Brojne misteriozne priče i urbane legende i dalje obavijaju ovaj događaj. No, ono što ostaje neupitno jest da je prije točno 69 godina započelo novo poglavlje u životu ovog utjecajnog i karizmatičnog Partizana. Nažalost, zaključak kao iz bajke nije doveo do vječne sreće. Mnogo godina kasnije, Jovanka Broz povjerila se piscu i scenaristu Žarku Jokanoviću, ispričavši ekskluzivno priču o svom vjenčanju u travnju 1952. godine.
- Vjenčanje je bilo u Iloku, točnije u lovačkoj kući, koja je igrom slučaja bila isto mjesto gdje je radila kao medicinska sestra za vrijeme Sremskog fronta. Mještani Iloka znali su za Brozovo vjenčanje, iako nisu bili upućeni u sve pojedinosti. “Bili smo svjesni da se vjenčanje održava, ali naša su sjećanja na njega pomalo nejasna. Ipak, nastavili smo s našim dnevnim rutinama i suzdržali se od zadiranja u detalje. Sjećam se da nigdje u kući nije bilo izloženih fotografija. za uspomenu na vjenčanje”, podijelila je Rozalija Džalto koja je sa suprugom Mijom radila kao zaštitarka u Dunavki. Kada su međunarodni novinari pregledali pozivnice za prijem u čast britanskog ministra vanjskih poslova Idne u Bijeloj kući, otkrili su mnoštvo detalja. Nakon što su saznali za Marshallovo vjenčanje, nisu gubili vrijeme na vijest o vjenčanju, zaokupivši pozornost europskih i američkih medija.
U svom inauguracijskom pojavljivanju u javnosti kao vjenčani par, Tito i Jovanka dali su hrabar modni iskorak. Tito je obukao blistavu bijelu uniformu ukrašenu pozlaćenim oznakama, dok je Jovanka odisala elegancijom u bordo satenskoj haljini, upotpunjenoj zlatnom ogrlicom, dijamantskim brošem i prepoznatljivom frizurom u punđu. U vrijeme njihove svadbe Tito je bio iskusan šezdesetogodišnjak, dok je Jovanka, znatno mlađa, imala osjetnu razliku u godinama od 28 godina. Nedavno objavljivanje vjenčanog lista Josipa Broza Tita i Jovanke Broz otkrilo je intrigantne detalje. U dokumentu su kao kumovi označeni Aleksandar Leka Ranković i Ivan Gošnjak, kao svjedok Slobodan Emreković, a kao matičar Momir Jovanović. Pomnijom analizom pokazalo se da je zanimanje Maršala Tita ostalo neposjednuto, dok je Jovankino zanimanje zabilježeno kao kapetan i činovnik. Tito se izjašnjavao kao Hrvat, dok se njegova supruga, bivša prva dama Jugoslavije, izjašnjavala kao Srpkinja.
Vjenčanje Tita i Jovanke bilo je obavijeno velom tajne, do te mjere da nema službene dokumentacije o njihovom braku. Unatoč izdavanju vjenčanog lista, stvarna ceremonija nije zabilježena ni u jednoj evidenciji. No, prilikom pregleda osobne arhive koja se nalazi u Arhivu Jugoslavije u Beogradu, pronađen je izvadak iz matične knjige vjenčanih od 15. travnja 1952. godine. Ovaj upis, sa pečatom Narodne Republike Srbije i označen brojem 126, pripadao je Narodnom odboru VII rejona, koji je obuhvatao opštine Čukarica i Savski venac u Beogradu. Iznenađujuće, pretragom matičnih knjiga nisu pronađeni podaci o vjenčanju vezanom za spomenuti broj 126 iz 1952. godine, već se Kurir javlja da su kao bračni par navedene druge osobe, a ne Jovanka i Tito.
Štoviše, pojavilo se intrigantno otkriće u vezi s vjenčanjem: 15. travnja Tito, poznat po svojim svakodnevnim navikama gledanja filmova, skrenuo je sa svoje rutine i pogledao usamljeni francuski film iz 1950-ih pod naslovom “Jedan Laponski dan”, s trajanjem od samo nekoliko minuta. 17 minuta. Također, otkriveno je da matičar Momir Jovanović nije obnašao službenu funkciju u općinama Savski venac i Čukarica. Ovo otkriće koincidiralo je s državnim posjetom bivšeg britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Idna 19. rujna 1953. godine.
- Zvanično predstavljanje Jovanke kao prve dame SFRJ označilo je značajan trenutak. S dubokom strašću prema znanju i modi, briljirala je u svakom aspektu svoje uloge. Dok su druge supruge dužnosnika davale upute o ispravnom ponašanju, Jovanka je tražila stručnost svoje osobne dizajnerice, Klare Rothschild iz Budimpešte, kao i renomiranog Pierrea Cardina. Kad je Pierre Cardin prihvatio Jovankin poziv da posjeti Jugoslaviju, s oduševljenjem ju je odjenuo u svoje izvrsne kreacije, dodajući njezinim ionako impresivnim modnim odabirima. Vidjelo se da je jako cijeni, a neizbježne usporedbe s Jackie Kennedy samo su učvrstile Jovanku’ima status modne ikone. Protok vremena nije umanjio njezin besprijekoran osjećaj za stil, pa Jovanka Broz i danas ne prestaje dobivati pohvale za svoje modne odabire.
Uplitanje Jovanke u političke stvari i dalje je predmet sporenja, a mišljenja o tome su različita. Neki tvrde da je imala značajan utjecaj na izbore svog supruga, uvjerenje koje se zadržalo tijekom Titove vladavine, pa čak i nakon njegove smrti. U knjizi “Prijateljstvo s Titom” Milovan Đilas, istaknuta osoba jugoslavenskog komunističkog pokreta, iznosi svoje viđenje Jovankine uloge u Titovom procesu donošenja odluka. Prema Đilasovim riječima, Jovankin utjecaj na Tita nije postojao, jer joj je primarno bilo vođenje kućanstva i pružanje podrške kao njegova supruga. Đilas je dalje uspoređuje s časnom sestrom i komentira poteškoće u njezinom odnosu s Titom. Početkom sedamdesetih Jovanka i Tito ušli su u razdoblje opskurnosti.
Optužbe su iznijele i policija i političke vlasti u vezi s Jovankinim navodnim vezama sa Sovjetskim Savezom, njezinim navodnim planom da vojnim udarom svrgne maršala Tita, njezinim navodnim odavanjem povjerljivih podataka i njezinom navodnom suradnjom sa srpskim generalima, između ostalih sličnih optužbi. . Nasuprot tome, Jovanka je istaknula svoju predanost zaštiti svog supruga od stranih operativaca i onih koji žele razbiti Jugoslaviju. U knjizi “Jovanka Broz-Titova suvladarica”, koju je napisao Aleksandar Matunović, koji je bio liječnik maršala Tita, dijeli moje uvjerenje da događaj u kojem je Jovanka svjedočila šamaru otkriva duboku emotivnu vezu između Tita i maserke.
Unatoč svom uvjerenju, donio sam svjesnu odluku da to zadržim za sebe i umjesto toga pokušao sam uvjeriti Jovanku da je Titova briga za Darianu bila isključivo temeljena na njezinim profesionalnim sposobnostima. Nakon što je Jovanka odlučila da više ne prati Tita na njegovim putovanjima, zamijenila ju je Darijana, koja je posljednje mjesece njegova putovanja provela uz njega. Godine 1977. bivša prva dama oprostila se od prethodne godine zajedno sa svojim suprugom, zapečativši zajedničko vrijeme posljednjim poljupcem. Titov život je bio ugrožen kada su mu pojedinci prijetili oružjem, tražeći da raskine brak sa mnom.
Unatoč pritisku i zahtjevima, hrabro je odbio, ne želeći ugroziti svoj život zbog njihovih zahtjeva. Postao sam trn u oku Dolancu, a donekle i Ljubičiću, jer su pod krinkom Titove zaštite nastojali uspostaviti svoju vlast u Jugoslaviji. Njihove su namjere bile očite: nositi se sa Starim bio je jednostavan zadatak, ali Jovanka je predstavljala golem izazov. Naposljetku, Dolanc je htio da me smijeni, vjerojatno zato što sam bio svjestan njegove povezanosti s Hitlerovom mladeži i tajnom njemačkom obavještajnom agencijom.
Srećom, imala sam priliku oprostiti se od Tita, unatoč tome što mi je 1980. godine bilo zabranjeno doći na pogreb mog supruga. To mi je omogućila intervencija Indire Gandhi, koja je postavila ultimatum: “Ako Jovanka ne bude na pogrebu, neću ni ja.” Bio je to izvanredan iskaz podrške i pomoći između dviju žena. Sada ćemo vas usmjeriti na razne teorije koje okružuju prvi susret Jovanke i Tita. Jedna teorija kaže da je Aleksandar Ranković odigrao značajnu ulogu u orkestriranju njihovog sastanka dok se Tito oporavljao u bolnici nakon operacije 1946. godine.
Postoji alternativna hipoteza da je Ivo Krajačić Stevo, suradnik NKVD-a, orkestrirao njihovu provedbu kako bi podigao vlastiti autoritet. Važno je napomenuti da se uz Krajičića veže najspornija teorija o Jovanki, prema kojoj joj je on organizirao upis na obavještajnu akademiju F. E. Deržinski u Moskvi u trajanju od devet mjeseci. Nakon povratka iz Rusije, navodno je “poslana” Titu, zapravo služeći kao sovjetska predstavnica uz predsjednika.
Prema najpreciznijoj dostupnoj teoriji, maršalu Titu je Đoko Jovanić, načelnik Vojne kontraobavještajne službe, savjetovao da na Rankovićev zahtjev ima djevojku ili ženu u svom uredu. Tijekom intervjua s biografom Milanom Parcom, Jovanić je ispričao svoj razgovor s Titom, osobom u koju je duboko vjerovao. Spomenuo je sumještanina koji je bio borac i komandir ženske čete 6. ličke koju je vodio sam Jovanić. Ova osoba, po imenu Jovanka Budisavljević, opisana je kao vrijedna mlada žena tradicionalnog obrazovanja koja se nakon gubitka oca suočila s teškoćama u životu.
