Kada roditelji dostignu starost i postanu nesposobni za samostalnu brigu, mnogi se suočavaju sa teškom odlukom da li ih smestiti u dom za starije osobe. Odluka nikada nije laka i često je praćena osudom društva i unutrašnjim dilemama. Jedna žena odlučila je da podeli svoje iskustvo i razloge zbog kojih je smestila svoju majku u starački dom, te kako joj je ta odluka poboljšala život.

  • Žena je počela svoju priču prisećanjem jednog događaja koji ju je naterao da razmisli o smeštaju majke u dom. Vratila se jednog dana sa posla i zatekla vrata svog stana širom otvorena. Utrčala je unutra i čula vodu kako curi iz kade, već se širila po hodniku. Zabrinuta, počela je da viče tražeći majku, ali nije dobila odgovor. Pitala se gde je mogla otići i kako je došlo do ovog haosa.

Otišla je do komšija, koji su joj rekli da su videli njenu majku kako sedi na klupi ispred zgrade sa drugim starijim ženama. Otrčala je tamo i pronašla je kako priča sa tim ženama. Na prvi pogled, majka je izgledala normalno, ali komšije nisu znale da boluje od Alchajmerove bolesti i da već ima mnoge agresivne epizode. Nagovorila je majku da pođe kući, ali razmišljala je šta da učini dalje. Shvatila je da ne može ostaviti majku samu, a nije mogla ni biti stalno uz nju zbog posla i drugih obaveza. Osim toga, želela je imati i svoj život, a ne posvećivati svaki slobodan trenutak samo brizi o majci.

  • Osećala se izuzetno loše, borila se sa osećajem izdaje i krivice. Bilo joj je teško, posebno kada je pomislila da bi majka mogla negde da se izgubi zbog svoje bolesti. Agresivne epizode su postajale sve češće i intenzivnije. Majka je imala 84 godine i počela je pokazivati sve ozbiljnije simptome – gađala je ljude stvarima, ostavljala otvorenu vodu, bacala odeću u kadu ili sudoperu.

Odlučila je da je smesti u starački dom specijalizovan za problematične starije osobe. Verovala je da će tamo imati stalni nadzor koji joj ona ne može pružiti kod kuće. Majka je već godinu dana u domu i žena je primetila pozitivne promene u svom životu. Počela je bolje raditi, jer je bila psihički mirnija i odmornija. Njen društveni život se poboljšao, a misli su joj bile jasnije.

Posetila je majku svaki vikend i bila je zadovoljna što je znala da je majci dobro zbrinuta. Ipak, u njenom srcu ostao je osećaj krivice i pitanje da li je mogla učiniti više za majku. Pitala se da li je učinila veliki greh što ju je smestila u dom. Ova dilema je i dalje mučila, ali je znala da je donela najbolju odluku koju je mogla u datim okolnostima.

Pri donošenju odluke o smeštaju u starački dom, važno je pažljivo istražiti sve dostupne opcije i izabrati dom koji najbolje odgovara potrebama starije osobe. Posete domovima, razgovor sa osobljem i stanovnicima, i čitanje recenzija mogu pomoći u donošenju informisane odluke. Takođe je važno uključiti stariju osobu u proces donošenja odluke, kako bi se osiguralo da se oseća poštovano i uključeno.Na kraju, iako je odluka o smeštaju voljene osobe u starački dom teška, može biti najbolja opcija za njihovu sigurnost, zdravlje i kvalitet života. Porodice mogu ostati uključene u život svojih starijih članova kroz redovne posete i komunikaciju, a saznanje da su voljeni pod dobrom brigom može doneti mir i olakšanje svima.