Kao član žirija glazbenog natjecanja Zvezde Granda, Dragan Stojković, talentirani bosanskohercegovački harmonikaš, kompozitor i producent, stekao je široku slavu i ogromnu popularnost. Iako nudi povremene uvide u svoju osobnu domenu, on prvenstveno održava politiku zatvorenih vrata kada je u pitanju njegov privatni svijet i javnost. Porijeklom iz Sarajeva, odrastao u Konjicu, a od 1970-ih nastanio se u Beogradu, životna putanja ga je vodila kroz razne gradove u Bosni i Srbiji.
- Više od četiri desetljeća bio je u društvu svoje supruge Dunje, stvarajući vezu koja je započela njihovim brakom 1977. Njihova zajednica ubrzo je blagoslovljena rođenjem sina Aleksandra. Osam godina kasnije radosno su zagrlili dolazak kćerkice koja se danas proslavila kao pjevačica pod umjetničkim imenom Džiđa. Nastanjeni na Bežanijskoj kosi, Dragan i Dunja Stojković, bračni par, vikende uživaju obilazeći lokalnu tržnicu. „Od samog početka sam imao potpuno povjerenje da je Dunja savršena partnerica za mene. Ona brine o meni i ulaže maksimum truda da pripremi jela koja volim. U njegovom repertoaru su besprijekorno izrađene punjene paprike, uz slatke poslastice poput datulja i kadaifa. Kadaif koji je pripremila moja draga Dunja, unatoč mojim pokušajima da probam druge, može se usporediti samo s verzijom bez premca koja se nalazi u Istanbulu.
Rođen 2. prosinca 1953. godine u Sarajevu, Dragan Stojković je talentirani bosansko-srpski harmonikaš, kompozitor, producent i aranžer. Od 70-ih živi i radi u Beogradu, iako je svoje formativne godine proveo u Konjicu. Dunja Stojković je njegova supruga, a zajedno imaju dvoje djece, Aleksandra i Aleksandru. Tijekom svoje karijere surađivao je s eminentnim ličnostima iz područja narodne glazbe među kojima su Halid Bešlić, Šaban Šaulić, Vesna Zmijanac, Nada Obrić, Biljana Jevtić, Šerif Konjević i drugi.
- No, upravo ga je uloga člana žirija u glazbenom natjecanju “Zvezde Granda” dovela u središte pozornosti prije 2016. Uz to, radi i kao glazbeni urednik programskih aktivnosti Radio Beograda. Naime, osmislio je i vodio produkciju emisije “Ide mile” koja je emitirana na Radio-televiziji Srbije (RTS). Rođen 1953. godine u Sarajevu, otac Dragana Stojkovića, Milun, bio je oficir, a majka Milena brinula se o domaćinstvu. Milun je iz Leskovca, a Milena iz Šapca. Nedugo nakon njegova rođenja obitelj se seli u Ulicu 10. Hercegovačke brigade u Konjicu, gdje Stojković provodi djetinjstvo do odlaska na fakultet. Vrlo cijeni Konjic, često o gradu govori s lijepim riječima. U posebnom sjećanju mu je ostala rijeka Neretva koja je tekla u blizini njihove obiteljske kuće. Voda je bila toliko netaknuta da su se jata riba skupljala tamo, pa je čak bila sigurna i za piće.
Stojković se oko pecanja zbližio s ocem, živo se prisjeća svog prvog ulova. Ovo iskustvo probudilo je životnu strast prema sportu, u kojoj i danas uživa. Unatoč nestašnoj naravi u djetinjstvu, Stojković je ostao poslušan. Dok su ga roditelji poticali da se bavi medicinom, zrakoplovstvom, pravom ili bilo kojim drugim smjerom po svom izboru, Stojkoviću je srce pripadalo glazbi. Njegovo upoznavanje s harmonikom dogodilo se tijekom petog razreda osnovne škole kada mu je otac poklonio prvi instrument.
- Iskra njegovog obožavanja ove glazbene naprave planula je među zidovima restorana u Konjicu, gdje su se on i njegovi roditelji okupljali na nedjeljnim ručkovima i koncertima. Opčinjen vještim harmonikašem, znao je satima ostati zanesen promatrajući melodije koje su tekle iz vrhova glazbenikovih prstiju. Sutradan je njegov otac u jednoj sarajevskoj knjižari kupio veću harmoniku sa 38 basova. U želji da isproba svoj novonabavljeni instrument, vrlo brzo je naučio svirati pjesmu Livadica oko jasenja koju je prije slušao na radiju. Dok su se njegovi vršnjaci bavili ribolovom i nogometom, on je utjehu nalazio u igri na balkonu obiteljske kuće. Susjedstvo bi se okupljalo da sluša njegove nastupe, ali on je ostajao ravnodušan na njihovu prisutnost, svirajući isključivo za svoj užitak.
U početku je svoju harmoniku nosio u park kako bi se pridružio prijateljima, ali kako su Beatlesi stekli popularnost, odlučio je naučiti svirati bas gitaru. Kod kuće bi svojoj obitelji pjevao serenade uz narodne pjesme uz harmoniku, dok bi odlazio u grad na nastup s Indeksima. Počevši s bas gitarom, s vremenom je proširio svoj glazbeni repertoar na klasičnu gitaru i bubnjeve.
Kao član svog benda, svoj talenat pokazao je na plesnjacima održanim u Domu izviđača u Konjicu. Završivši osnovno obrazovanje u Konjicu, nastavio je školovanje u prestižnoj srednjoj školi, priznatoj kao jedna od najboljih institucija u Bosni i Hercegovini. (BiH). Jedan učitelj, Jure Blažić, ostavio je na njega neizbrisiv dojam, prenijevši mu vještine potrebne za učinkovito komuniciranje i elokventno izražavanje na srpsko-hrvatskom jeziku.
