Jedna od najistaknutijih figura u svijetu tenisa je Goran Ivanišević, vrlo hvaljeni i uspješni hrvatski igrač. Pogledajmo pobliže njegov nesvakidašnji put i postignuća u sportu. Goran Ivanišević, rođen 13. rujna 1971. u Splitu, Hrvatska, započeo je svoj teniski put u mladosti, pokazujući od samog početka izuzetnu vještinu i talent. Poznat po svojim iznimnim vještinama serviranja i neusporedivom talentu na travnatim terenima, brzo se etablirao kao jedan od najsnažnijih igrača u igri. Goran Ivanišević je 1988. godine krenuo na profesionalni teniski put. Tijekom svoje slavne karijere doživio je izvanredne trijumfe, no njegova je igra bila mučena nedosljednošću, što ga je spriječilo da u potpunosti ostvari svoj golemi potencijal.
Tijekom svoje karijere osvojio je ukupno 22 ATP turnira u pojedinačnoj konkurenciji i dodatna dva u parovima. Međutim, njegovo najznačajnije postignuće došlo je u domeni singlova, budući da je osvojio prestižni Wimbledonski naslov 2001. godine. Bez sumnje vrhunac njegove karijere, ovaj trijumf označio je njegovo jedino osvajanje Grand Slam turnira. Goran Ivanišević, kojeg obožavatelji vole zbog svog šarma, nestalnog temperamenta i povremeno vatrenog ponašanja na terenu, ostvario je značajan trijumf u Wimbledonu 2001. godine. Godine 2001. Ivanišević je napravio izvanredan ulazak u Wimbledon kao dobitnik wildcarda, čime je dobio posebnu pozivnicu za natjecanje na turniru.
Tijekom cijelog turnira Ivanišević je pokazao svoje iznimne teniske vještine, trijumfirajući nad brojnim cijenjenim protivnicima, uključujući i renomiranog trostrukog prvaka Petea Samprasa u četvrtfinalu. U ultimativnom meču sučelio se s Patrickom Rafterom i izašao kao pobjednik nakon naporne borbe od pet setova, čime je osigurao svoj jedini Grand Slam naslov. Nakon igračkih dana prelazi u trenersku ulogu. Po završetku blistave profesionalne karijere, Ivanišević je prešao u ulogu trenera, posuđujući svoje znanje brojnim renomiranim tenisačima, uključujući i Marina Čilića. Uz to, preuzeo je i dužnost izbornika hrvatske Davis Cup reprezentacije.
Goran Ivanišević, poznat po svojoj ljubaznosti i pristupačnosti, svoju je reputaciju stekao ne samo zavidnim postignućima na teniskom terenu već i aktivnim angažmanom u dobrotvornim aktivnostima te čestim prisustvom na dobrotvornim skupovima. Kao rezultat toga, postao je neizbrisiva figura u carstvu tenisa, ostavljajući trajan dojam na obožavatelje diljem svijeta.Nedavna objava o prekidu suradnje Gorana Ivaniševića i Novaka Đokovića uzdrmala je teniski svijet. Unatoč njihovoj plodonosnoj suradnji i brojnim postignućima, put ove vrsne hrvatske sportašice bio je rollercoaster.
Goran Ivanišević, poznata osoba u ovom sportu i član teniske kuće slavnih, prije pet godina doživio je razoran udarac koji mu je zauvijek promijenio život. Nažalost, njegova sestra je 2019. podlegla teškoj bolesti nakon nekoliko desetljeća žestoke borbe. Unatoč Goranovim nepokolebljivim naporima da je spasi, ona je na kraju preminula, ostavljajući nenadoknadivu prazninu u njegovom srcu. Tri desetljeća svjedočio je mukotrpnoj borbi koju je Srđana vodila. Tragično, podlegla je u dobi od 52 godine, ne uspjevši se probuditi nakon operacije srca. Omiljena Splićanka, posljednje počivalište pronašla je na rodnom groblju, uz emotivnu melodiju Olivera Dragojevića, “Anđele moj lijepi”.
Kalvarija obitelji Ivanišević počela je 1988. godine kada je Goranovoj starijoj sestri, pet godina starijoj od njega, dijagnosticiran Hodgkinov sindrom. U to vrijeme nadobudna tenisačica, tek 17-godišnjakinja, pripremala se za turnir u Australiji. Po mom odlasku, otac mi je priopćio bolnu vijest: “Nažalost, tvoja sestra se razboljela i moramo se posvetiti njezinoj njezi. Zbog toga ćeš biti prepušten sam sebi.” Tretmani potrebni za takvu bolest, koja je odnijela živote brojnih pojedinaca, bili su previsoki troškovi, ostavljajući me bez sna cijelu noć,” rekao je Goran u tom trenutku, dodajući dalje: Nakon što sam primio novčanu nagradu, iznos koji sam do sada vidio samo na televiziji, odlučio sam je ponijeti sa sobom na put u Beograd na utakmicu Davis Cupa protiv Danske.
Tijekom leta me uporna stjuardesa u nekoliko navrata zamolila da skinem jaknu, no ja sam svaki put to pristojno odbio, inzistirajući da mi je udobno. Po povratku kući, jaknu sam poklonio ocu jer je u njoj bila sva osvojena svota novca kojom je on pokrio troškove liječenja srca. Dok je bila mlađa, borila se s rakom limfnih čvorova i prošla rigorozne tretmane zračenjem koji su ostavili trajne posljedice. Iako se bolest nije ponovno pojavila, uzrokovala je značajna oštećenja njezinih mekih tkiva, posebice pluća i srca. Godinu dana prije smrti doživjela je tešku upalu pluća. Virus je pogodio tri zaliska, zbog čega je bila potrebna dugotrajna 11-satna operacija za njihovu zamjenu. Zahvat je prošao glatko, a postojao je i plan da se probudi. Nažalost, dobila je hipertenziju, a liječnička intervencija bila je bezuspješna, ispričao je hrvatskim medijima Goranov otac.
