Život Josipa Broza Tita neiscrpna je tema za bezbroj rasprava, misterija i nagađanja, a tokom njegove četrdesetogodišnje vladavine Jugoslavijom svaki materijal vezan uz njega morao je proći temeljitu provjeru, za koju je bilo potrebno najmanje deset potvrda prije nego što je mogao biti javno objavljen.
Više rundi provjere bilo je obavezno prije nego što se informacija mogla širiti. Tijekom rasprave scenarist i redatelj Milan Šarac zadubio se u mnoštvo zadivljujućih tema, uključujući enigmatični nestanak Josipa Broza Tita na 13 dana, otkopavanje posmrtnih ostataka Draže Mihailovića od strane Jovanke Broz i zapanjujuća otkrića o obiteljskim vezama Slobodana Miloševića. U svom ekskluzivnom ostvarenju pod nazivom “Ja, Jovanka Broz” otkrio je neotkrivena otkrića koja mu je osobno povjerila Jovanka Broz.
U nedavnom intervjuu Večernjim novostima Šarac je otkrio da mu je Jovanka privatno odala svoju molbu Titu da se Dražini posmrtni ostaci vrate njegovoj obitelji, što je informacija koja je prije bila nepoznata javnosti. Osim toga, ispričala mu je osobnu anegdotu o njihovim predanim pokušajima da je drže podalje od Tita cijelo to vrijeme. Kad sam se približio rezidenciji, dočekala me uznemirujuća vijest: Tito je netragom nestao. Kao da je ispario u ništavilo, ostavljajući za sobom oblak misterije. Gdje se nalazi naš cijenjeni vođa ostalo je tajno, nitko nije davao nikakve informacije. 13 mučnih dana bila sam u stanju šoka i nevjerice.
O ovoj mučnoj situaciji nisam se mogao povjeriti nikome, pa ni javnosti. Nije dolazilo u obzir uzeti stvari u svoje ruke i pokrenuti potragu za njim. Neshvatljiva je bila pomisao da država funkcionira bez šefa države. Kako je čovjek mogao jednostavno nestati usred bijela dana? I kad nam je na kraju vraćen, bilo je jasno da nešto nije u redu. On nije bio isti Tito kojeg sam poznavao. Tog značajnog dana naši su se putevi zauvijek razišli. Gdje su ga odveli? Tko je odgovoran za njegovu otmicu? “To su upiti koje sam povjerila isključivo Radu Čečuru, mom vjernom šefu osiguranja i cijenjenom pukovniku policije”, priznala je Jovanka.
Šarčevu pažnju privukla je nepokolebljiva Jovankina privrženost pravoslavnoj vjeri, kao i njena izričita želja da on bude s njom u susretu s mitropolitom Amfilohijem. Iako je Šarac bio u nedoumici kakav će biti ishod njihovog razgovora, doznao je da je Amfilohijeva konačna želja bila da se komemoracija održi upravo na mjestu gdje su pokopani Dražini posmrtni ostaci. Šarac je izrazio sumnju u razgovor Jovanke i mitropolita, ali ga je ona s nepokolebljivim povjerenjem uvjerila da će on voditi njezin sprovod kada nadiđe ovo područje smrtnika.
Iako mitropolit u to vrijeme nije bio u Srbiji, nekoliko dana nakon Jovankinog upokojenja održao je komemorativni obred u Kući cvijeća. Za vrijeme vladavine Josipa Broza Tita bilo kakva rasprava ili pisano spominjanje njegovih ljubavnih veza bilo je strogo zabranjeno. Međutim, opće je poznato da je Tito žarko obožavao žene i da je bio prilično bujan u potrazi za njima. Službeno, ušao je u četiri braka, a često se primjećuje da je svaki imao svoju jedinstvenu nesreću, dok se borio pomiriti svoje težnje s odgovornostima koje je nametao njegov obiteljski život.
Najpoznatija od njegovih supružnika, 32 godine mlađa Jovanka Budisavljević, postala mu je posljednja supruga kada su se vjenčali 1952. Na koji se način točno popela na mjesto prve dame bivše nacije ostaje neizvjesno, ali se utvrđuje da je ova zanosna Ličanka već od svoje nježne 17. godine uronila u politički aktivizam. Unatoč brojnim anegdotama, razmjeri Jovankinog angažmana u državnim poslovima nikada nisu definitivno potkrijepljeni. Nikada nije javno artikulirala svoje stajalište o događajima koji su se odvijali u bivšoj Jugoslaviji, ali je do svoje smrti ispovijedala nepokolebljivu i svesrdnu ljubav prema Titu.
Jovankina duboka ljubav, koja je tragično završila razvodom i naposljetku Titovom smrću, ostavila je trajan utjecaj na nju. Nakon suprugove smrti povukla se iz javnosti. Zamršeni detalji njihove veze, uključujući prosidbu i rane dane njihovog braka, opširno su dokumentirani u “S Titom” Blaže Mandića i “Suvladarica Jovanke Broz Tito” Aleksandra Matunovića. Matunović, Titov osobni liječnik, i Mandić, povjerljivi savjetnik, bili su upućeni u Jovankina osobna otkrića. Nakon što je preuzela dužnost tajnice u njegovu uredu, Jovanka je u Daruvaru susrela Tita, a njihovo je profesionalno druženje brzo preraslo u dublju vezu.
U travnju 1952. par se tajno vjenčao, pri čemu je Jovanka imala 28 godina, a Tito navršio 60 godina. Iako je u početku bila zabrinuta zbog njihove značajne razlike u godinama, Jovanka je pronašla utjehu u Titovoj spremnosti da se pozabavi njezinim nedostatkom obrazovanja. Odmah nakon njihova vjenčanja, Tito je preuzeo na sebe podučavanje Jovanke o protokolu, prikladnom odijevanju, pa čak i stranim jezicima. Njegovim vodstvom Jovanka se od neiskusne osobe transformirala u profinjenu i obrazovanu damu. Titov osobni liječnik Aleksandar Matunović u knjizi “Jovanka Broz Titova suvladarica” opisuje Jovanku kao ambicioznu ženu s težnjom da naslijedi Tita. Matunović prepričava i Jovankino emotivno stanje nakon što ju je Tito zaprosio.
