Medijska pažnja usmjerena je na Aleksandru Živković onda kada je u nevjerojatnoj 51. godini prigrlila majčinstvo. Time je pokazala pravu istinu da nikad nije kasno krenuti na put roditeljstva, dokazujući da trudnoća može biti stvarnost i u nečijoj “poodmakloj dobi”.
Korištenjem umjetne oplodnje uspješno je održavala stanje božanske plodnosti u krugu solunske klinike. Kao rezultat toga, radosno je pozdravila dolazak svoje živahne kćeri Helene, koja je sada procvjetala u živahnu četverogodišnjakinju. Aleksandra je svoje iskustvo nakon porođaja odlučila podijeliti u popularnoj emisiji “150 minuta” na Prvoj TV. Iako nije namjeravala postati samohrana majka, Aleksandra se nadala partneru. Međutim, okolnosti koje su uslijedile nakon završetka njezine 11-godišnje veze u četrdesetima zahtijevale su od nje da odvoji vrijeme da se izliječi od prekida.
Život mi se nije odvijao kako sam zamišljala. Nadao sam se konvencionalnom putu, dovršetku školovanja, pronalasku posla i na kraju skrasivanju u braku. Međutim, stvarnost se rijetko poklapa s našim željama. U prošlosti sam doživio burnu vezu od koje su mi trebale godine da se oporavim. Uz to, djelovali su i razni drugi čimbenici, poput posla i potrebe za stabilnom životnom situacijom. Dugo sam bio podstanar, žudeći za danom kada ću imati svoj stan i potencijalno zasnovati obitelj. Nažalost, okolnosti su se urotile protiv mojih želja. Izrazila je razočaranje rekavši:
Doista, te su dileme doista potresne. Bezbrojne noći provode se prevrćući, obuzeti beskrajnim mislima. Uhvatila sam se u nepoznato, nesigurna što me čeka i jesam li doista spremna za to. Postojao je tračak nade da će netko ući u moj život s kim bih mogao njegovati značajnu vezu. Međutim, kako je vrijeme prolazilo i financijski aspekt ulazio u igru, postalo je jasno da bi postizanje takvog odnosa bio nedostižan cilj. Upravo dok je vrijeme istjecalo, sreća je bila na mojoj strani jer je sve sjelo na svoje mjesto, što mi je omogućilo da osiguram ulogu i nastavim s potragom za umjetnom oplodnjom.
Ova hrabra žena otkrila je da je službeno na put krenula u 49. godini života, podvrgnuta se analizama i terapijama. Kad je došla do 49 i pol, završila je cijeli proces. Njezina motivacija proizlazila je iz želje za unutarnjim mirom, srećom i psihičkim blagostanjem, kao i iz duboke ljubavi prema djeci. Bila je odlučna dati sve od sebe, znajući da je učinila sve što je bilo u njezinoj moći. Bilo da se to dogodilo ili ne, vjerovala je da će pronaći utjehu u spoznaji da je poduzela sve moguće korake, ostavljajući ishod u rukama više sile. S nepokolebljivom odlučnošću, gurala je naprijed iz dana u dan, pouzdavajući se u vodstvo medicinskih stručnjaka, čak i u uvjetima neizvjesnosti.
Odvijanje događaja doista je diktirano savršenim timingom, a u mom idealnom scenariju odlučila bih krenuti na put majčinstva u dobi od 30 godina. Ova odluka bi mi omogućila više dragocjenih trenutaka s mojim djetetom i potencijalno učinila iskustvo manje izazovno. Međutim, važno je priznati da su određeni aspekti života izvan naše kontrole. Čudo postajanja majkom događa se kad za to dođe pravo vrijeme, ako je tako suđeno. Ako nije, onda jednostavno ne bi trebalo biti.
Posljednjih desetljeća primjetan je pomak prema gore u dobi u kojoj žene smatraju prikladnom za zasnivanje obitelji. Danas je općeprihvaćeno da osnivanje obitelji u tridesetima nije neobično, dok je prije tri desetljeća društvo imalo drugačiju perspektivu. Ipak, postoji li sada točka u kojoj se žene smatraju prestarima? Istraživanje provedeno u Britaniji, kako prenosi Her, sugerira da bi to doista moglo biti tako.
Ispitujući 2019 žena iz Ujedinjenog Kraljevstva, istraživači su postavili niz pitanja o majčinstvu. Među tim pitanjima bilo je i pitanje određivanja odgovarajuće dobne granice za rađanje. Većina ispitanica složila se da postoji određeni prag, koji se obično naziva dob od 44 godine, nakon koje žene trebaju prestati rađati. Obrazloženje ovog kolektivnog ugovora tek će se utvrditi.
Većina sudionica izrazila je uvjerenje da nije povoljno da dijete odgajaju stariji roditelji, navodeći potencijalne zdravstvene probleme vezane uz rađanje u poodmakloj dobi te navodeći da je rađanje djece nakon 44. godine neprirodno. Istraživanje je provedeno s namjerom promicanja otvorenog dijaloga o temama začeća i majčinstva u odrasloj dobi, kao i pružanja dragocjenih znanja ženama o plodnosti. Prema istraživanju, obrazovanje u ovom području smatra se ključnim i utjecajnim.
