Koncept duhova često odbacuju oni koji vjeruju da jednom kada duša napusti svoju fizičku posudu, više nije u mogućnosti komunicirati s carstvom živih. Danas vam predstavljam jedan posebno intrigantan slučaj koji bi vas mogao zainteresirati. Fokus priče je na obitelji Bonnett koja potječe iz Škotske. Roditelji, zajedno sa svojim malim sinom Lokijem, dijele posebnu vezu s Lokijevom prabakom Isabel. Nažalost, Isabel, koja je imala 87 godina, nedavno je preminula, ostavivši trajan utjecaj na obitelj dok žale za njezinim odlaskom u zagrobni život.
Unatoč Jamiejevom nevjerovanju u nadnaravno, jedan ga je događaj potpuno zaprepastio. Dok je ležao u krevetu sa svojim sinom Lokijem, svjedočio je nevjerojatnom događaju. Niotkuda, inače suzdržana i plaha beba zasjala je osmijehom, pozdravila nekoga u kutu, čak im je i mahnula. Ovaj nesvakidašnji trenutak zabilježen je na sigurnosnoj snimci, pružajući nepobitan dokaz o tome što se dogodilo.
U stanju nevjerice, Jamie je bio zatečen činjenicom da njegov sin opaža nešto što on sam nije mogao uočiti. Iako se Jamie osobno ne slaže s postojanjem duhova, on je uvjeren da je Loki doživio pravi susret s duhom svoje prabake, koja je obećala da će ih budno paziti prije svoje smrti.
Otkriveno je da Loki, inače suzdržan, teško ulazi u susret nepoznatim osobama. Ipak, Jamie je primijetio nevjerojatno ponašanje: dijete je uporno mahalo prema nevidljivoj prisutnosti u gornjem kutu sobe. Ovaj nepogrešivi znak naveo je Jamieja da povjeruje da dobronamjerni duh njihove prabake, Isabel, sada prebiva u njihovom domu i da će ih štititi što je duže moguće.
Duhovi, koncept duboko ukorijenjen u popularnom folkloru i često prikazan u znanstvenoj fantastici, eterična su bića koja simboliziraju trajnu prisutnost preminulih pojedinaca. Osuđeni na zemaljski život nakon smrti, ne mogu pronaći mir niti krenuti naprijed. Priče o ovim spektralnim bićima raširene su u različitim kulturama i civilizacijama, a čak i drevni indijski budistički tekstovi priznaju njihovu stvarnost. Kada su vidljivi, duhovi se obično opisuju kao blijeda, prozirna priviđenja, a njihovi ljudski oblici pojavljuju se kao nejasni obrisi. Kroz stoljeća su se koristile različite metode za prizivanje duhova, uključujući nekromantiju i, u novije vrijeme, spiritizam, koji uključuje organizirana okupljanja koja vode mediji radi komunikacije s dušama preminulih. Osim toga, različite religijske prakse i tradicije propisuju posebne rituale, molitve i magijske tehnike čiji je cilj smirivanje nemirnih duša i njihovo vođenje prema zagrobnom životu.
Obično se vjeruje da ovi nemirni duhovi nastanjuju određena mjesta, što potiče česte rasprave o ukletim stanovima, plovilima i sličnim temama. U različitim kulturama postoji zajedničko uvjerenje da duhovi preminulih nastavljaju koegzistirati sa svojim voljenima, nudeći im zaštitu, vodstvo i poruke opreza. Tipično, ova se ukazanja manifestiraju kao predosjećaji, upozoravajući žive na potencijalne opasnosti. Suprotno tome, bilo je široko prihvaćeno da duše preminulih gaje zavist prema živima, budući da više nisu mogli sudjelovati u zemaljskim užicima. Ta je zavist često raspirivala njihovu sklonost da ulijevaju strah i nanose štetu. Osim toga, vjerovalo se da su duhovi određenih pojedinaca ostali vezani za određene lokacije, neumoljivo tražeći osvetu svakome tko se usudio ući u njihovu vlast.
Prevladavajuća predodžba sugerira da se duhovi onih koji su preminuli i ne mogu pronaći mir i dalje zadržavaju na Zemlji. Razlozi njihove nemogućnosti da se popnu u nebesko kraljevstvo su različiti, uključujući golemo kajanje, neriješene stvari, žeđ za odmazdom u slučajevima nasilne smrti i slične okolnosti. Prema tom vjerovanju, ovi eterični entiteti obično nastanjuju puste, slabo osvijetljene prostore kao što su groblja, zastarjele rezidencije, dvorci i druge oronule strukture koje su dugo bile napuštene.
