6 stvari koje majka ne treba da trpi od odrasle djece: Savjeti Natalije, čuvene naučnice

U današnjem članku govorimo o odnosu majki i odrasle djece, posebno kada ljubav i pomoć počnu da se podrazumijevaju. Ponekad je teško priznati da vlastito dijete prelazi granice i svojim ponašanjem nanosi bol. U nastavku vam donosimo kako prepoznati takve situacije i sačuvati svoje dostojanstvo bez odricanja od ljubavi prema djetetu.

Odnos između majke i odraslog djeteta može ostati blizak i pun ljubavi, ali to ne znači da majka mora prihvatati vrijeđanje, stalne zahtjeve, finansijski pritisak ili potpunu nezainteresovanost za njen život. Problem nastaje kada pomoć i strpljenje postanu nešto što se podrazumijeva, a odnos postane jednostran. Zdrave granice ne znače prekid ljubavi niti odbacivanje djeteta. One jasno određuju šta je prihvatljivo, šta više nije i na koji način majka može sačuvati vlastitu sigurnost, vrijeme i dostojanstvo.

Postoji posebna vrsta razočaranja kada dijete kojem je majka godinama posvećivala vrijeme, energiju i pažnju odraste, a odnos počne izgledati kao da se sve što ona pruža podrazumijeva.

Majke često dugo pronalaze opravdanja. Govore sebi da je sin ili kćerka umorna, pod stresom, zauzeta poslom ili opterećena vlastitom porodicom. Nadaju se da je neugodan period prolazan i da će se odnos popraviti ako još malo prešute, pomognu ili odustanu od vlastitih potreba.

Razumijevanje tuđih problema jeste važno. Međutim, postoji trenutak kada razumijevanje više ne pomaže odnosu, nego samo održava ponašanje koje majku povređuje.

Ne poštuje vaš život, vrijeme i osjećaje

Odrasla djeca imaju pravo izgraditi život drugačiji od života svojih roditelja. Mogu imati različite vrijednosti, navike, političke stavove, prijatelje ili način života.

Ali različitost nije isto što i omalovažavanje.

Ako odraslo dijete ismijava majčine uspomene, podcjenjuje njena iskustva, govori joj da ništa ne razumije ili se prema njenom životu odnosi kao prema nečemu nevažnom, granica poštovanja je već narušena.

Sličan problem nastaje kada dijete nazove samo onda kada mu nešto treba. Majka sluša probleme, traži rješenja, daje novac ili mijenja vlastite planove, a nakon toga kontakt ponovo nestane do sljedeće krize.

Takav odnos može biti emocionalno iscrpljujući čak i kada nema otvorenih svađa.

Majka ima pravo reći da u tom trenutku nema snage za razgovor, da će nazvati kasnije ili da ne može preuzeti rješavanje problema koji pripada odrasloj osobi.

Ponekad je korisnije pitati: „Šta ti misliš da možeš učiniti?“ nego odmah preuzeti odgovornost za tuđu situaciju.

Šale, podbadanja i stalno ponižavanje nisu bezazleni

Nije potrebno vikati da bi komunikacija bila povređujuća. Rečenice poput „Ti to ionako ne razumiješ“, „Pusti, ti to ne znaš“ ili „Opet praviš problem“ mogu s vremenom ostaviti jednako dubok trag.

Posebno je problematično kada se nakon uvredljive rečenice sve proglasi šalom, a majci kaže da je preosjetljiva ili da nema smisla za humor.

Jedna neprijatna šala ne mora značiti ozbiljan problem. Ali ako se isto ponašanje ponavlja i druga osoba odbija uvažiti da vas povređuje, riječ je o obrascu koji vrijedi jasno zaustaviti.

Granica može biti vrlo jednostavna:

„Možda ti to smatraš šalom, ali mene vrijeđa. Ne želim da mi se tako obraćaš.“

Ako se ponašanje nastavi, potrebno je odrediti i posljedicu, primjerice završiti razgovor i pokušati ponovo kada komunikacija bude mirnija.

Kada se dobrota pretvori u obavezu

Pomaganje djeci prirodan je dio roditeljstva, ali odraslo dijete ne bi trebalo automatski polagati pravo na majčin novac, stan, automobil, vrijeme ili svakodnevnu dostupnost.

Pritisak se ponekad pojavljuje kroz rečenice poput: „Pa ti si mi majka“, „Ako mi ti ne pomogneš, ko će?“ ili „Tebi taj novac sada nije potreban.“

Ponekad iza takvih riječi zaista postoji ozbiljna nevolja. Ipak, pomoć bi trebala ostati odluka, a ne rezultat osjećaja krivice ili straha da će se dijete naljutiti.

Majka može ponuditi drugu vrstu podrške bez davanja novca koji joj je potreban za vlastite troškove. Može pomoći u traženju rješenja, ali ne mora preuzeti tuđu finansijsku obavezu.

Poseban oprez potreban je kada odraslo dijete traži potpisivanje ugovora, pristup bankovnim računima, prijenos nekretnine, punomoć ili kredit koji roditelj ne razumije u potpunosti.

Takve odluke ne treba donositi pod pritiskom. Nezavisan pravni ili finansijski savjet može biti posebno važan kada je riječ o imovini i većim iznosima novca.

Briga ne daje odraslom djetetu pravo da preuzme vaš život

Kako roditelji stare, djeca ponekad počnu govoriti kao da godine same po sebi znače da majka više nije sposobna donositi vlastite odluke.

Počinju određivati gdje će ići, šta će kupiti, s kim će se družiti ili kako će koristiti vlastiti novac.

Takvo ponašanje može proizaći iz iskrene zabrinutosti, naročito kada postoje ozbiljni zdravstveni problemi ili teškoće s pamćenjem.

Međutim, pomoć i kontrola nisu isto.

Zdrava podrška podrazumijeva razgovor, objašnjenje, uključivanje osobe u odluke i poštovanje njene samostalnosti koliko god je to moguće.

Kontrola podrazumijeva donošenje odluka iza njenih leđa, uskraćivanje informacija, zastrašivanje ili potpuno ignorisanje njenog mišljenja bez opravdanog razloga.

Sama životna dob nije razlog da odrasloj osobi nestane pravo glasa o vlastitom životu.

Krivica nakon postavljanja granice ne znači da ste pogriješili

Majkama koje su decenijama stavljale potrebe porodice ispred vlastitih može biti veoma teško prvi put izgovoriti „ne“.

Nakon toga se mogu pojaviti sumnje: jesam li sebična, jesam li prestroga, hoće li moje dijete misliti da ga više ne volim?

Nelagoda, međutim, ne mora značiti da je odluka pogrešna. Ponekad samo pokazuje da osoba radi nešto novo i mijenja odnos na koji su svi godinama navikli.

I odraslo dijete može burno reagovati. Može reći da se majka promijenila ili da je postala hladna. Takva reakcija ponekad govori samo da je druga osoba bila naviknuta na odnos u kojem je rijetko čula odbijanje.

Ako postoji uzajamno poštovanje, odnos se može prilagoditi novim granicama.

Ako se, s druge strane, nastave prijetnje, vrijeđanje, uzimanje novca, pokušaji preuzimanja imovine ili ponašanje zbog kojeg majka živi u stalnom strahu, razgovor možda više nije dovoljan.

Tada podrška može doći od osobe od povjerenja, psihologa, porodičnog savjetnika, advokata ili nadležnih institucija, zavisno od ozbiljnosti situacije.

Porodična veza nikome ne daje pravo na nasilje, zastrašivanje ili finansijsko iskorištavanje.

Majčin život ne završava kada djeca odrastu

Jedan od najvažnijih koraka nakon što djeca postanu samostalna jeste ponovo izgraditi dijelove života koji nisu vezani isključivo za roditeljsku ulogu.

To može značiti druženje s prijateljima, putovanja, fizičku aktivnost prilagođenu mogućnostima, povratak hobiju, volontiranje ili jednostavno vrijeme provedeno na način koji osobi donosi zadovoljstvo.

Što više izvora smisla i bliskosti postoji u životu, manja je vjerovatnoća da će raspoloženje potpuno zavisiti od jednog poziva ili posjete odraslog djeteta.

Majka može voljeti svoje dijete i istovremeno prestati prihvatati ponašanje koje je povređuje.

Može oprostiti, ali ne mora ponovo otvoriti vrata istom obrascu bez promjene.

Može pomoći, a ipak zadržati dovoljno novca, vremena i energije za sebe.

Najzdraviji odnos nije onaj u kojem jedna osoba stalno daje, a druga uzima. To je odnos u kojem obje strane ostaju porodica, ali istovremeno priznaju da ispred sebe imaju odraslu osobu sa vlastitim potrebama, granicama i dostojanstvom.