Kada vas ujede zmija, važno je pravilno reagovati kako biste smanjili rizik od dodatnih povreda i ublažili moguće posledice. Prvi korak je da nikako ne krenete u lov za zmijom, jer to može povećati opasnost od dodatnog ugriza. Umesto toga, ako je zmija ubijena, poželjno je doneti je u bolnicu radi tačne identifikacije, što će značajno uticati na terapijske postupke koji će biti primenjeni.

Kada je reč o mestu ugriza, obično se vide dve ubodne ranice od zmijskih zuba, udaljene oko 6 do 8 mm. Međutim, moguće je da postoji samo jedna ranica ili čak samo ogrebotina. Važno je napomenuti da prisustvo ranice ne garantuje da je otrov sigurno ubrizgan u telo. U slučaju da zmija nije otrovnica, rana treba biti obilno isprana vodom, premazana antibiotskom mašću i zavijena zavojem. Takođe je važno proveriti kada je osoba poslednji put vakcinisana protiv tetanusa, i ako je prošlo više od 5 godina, potrebno je ponoviti vakcinu.

  • U slučaju sumnje na ugriz zmije otrovnice, važno je da ugrižena osoba strogo miruje i izbegava bilo kakve pokrete. Ruku ili nogu na kojoj je ugriz treba imobilizovati. Nikako ne pokušavajte isisavati otrov iz rane, niti primenjivati podvezivanje iznad ugrizne rane, jer to može dovesti do komplikacija.

Kako biste odbili zmije od vašeg dvorišta, stručnjaci preporučuju upotrebu sumpora u prahu, koji se može nabaviti u poljoprivrednim apotekama. Sumpor prah treba posuti po dvorištu, ali imajte na umu da gubi svoje dejstvo ako pokisne. Dakle, ako sumnjate da se oko vaše kuće kreću zmije, koristite sumpor prah kao preventivnu meru i pospite ga oko kuće.

Zmije su grupa reptila koja obuhvata preko 3.000 različitih vrsta širom sveta, osim na Antarktiku. One su deo reda Squamata, što znači da imaju ljusčano telo. Ove fascinantne životinje razlikuju se po veličini, boji, obliku tela i načinu života. Evo nekoliko ključnih informacija o zmijama:

Anatomija: Zmije imaju specifičnu građu tela koja im omogućava da se kreću na različite načine. Većina zmija ima dugačko, cilindrično telo, prekriveno ljuskama. Njihovim telom upravlja veliki broj mišića, što im omogućava različite pokrete, uključujući i pokretanje napada na plen.

Hrana: Većina zmija je mesojedna i hrani se drugim životinjama, poput glodara, ptica, insekata i drugih reptila. Međutim, postoje i neke vrste koje se hrane isključivo biljnom hranom ili čak drugim zmijama.

Otrovne zmije: Od svih vrsta zmija, oko 600 je otrovno. Otrovne zmije koriste otrov kako bi onesposobile ili ubile svoj plen. Otrovne zmije obično imaju specijalizovane zube, nazvane otrovnički zubi, koji služe za ubrizgavanje otrova u plen ili potencijalnu pretnju.

Razmnožavanje: Većina zmija se razmnožava seksualnim putem, gde mužjak prenosi spermatozoide u ženkinu telu tokom parenja. Nakon toga, ženka nosi jaja ili živi mladunce, zavisno od vrste.

Značaj u ekosistemu: Zmije igraju važnu ulogu u održavanju ravnoteže u svojim ekosistemima. Kao predatori, one regulišu populacije drugih životinja u lancu ishrane. Takođe, neke vrste zmija su važne u kontroli štetočina, poput glodara, što ih čini korisnim za ljude.

Mitologija i kultura: Zmije su često prisutne u mitologiji i folkloru širom sveta. One se ponekad smatraju simbolima mudrosti, moći ili opasnosti, u zavisnosti od kulture i konteksta.

Iako su zmije često izvor straha i nelagode kod ljudi, one su fascinantne životinje koje igraju važnu ulogu u ekosistemu i zaslužuju poštovanje i zaštitu.