U današnjem članku donosimo važno upozorenje doktorke Danice Grujičić o simptomima koji se mogu pojaviti kada maligna bolest zahvati mozak. Posebno je istakla da se suptilne promjene u ponašanju i karakteru osobe često mogu pojaviti prije drugih uočljivih znakova, zbog čega ih ne bi trebalo olako pripisivati stresu ili životnim okolnostima. Govorila je i o tvrdnjama vezanim za sodu bikarbonu i liječenje raka, naglašavajući važnost provjerenih medicinskih metoda i stručne procjene.

  • Neurohirurg prof. dr Danica Grujičić govorila je o mogućim simptomima tumora mozga koji se ponekad ispoljavaju kroz promjene ponašanja i ličnosti.
  • Takve promjene često prvo primijete članovi porodice i druge osobe koje dobro poznaju oboljelog.
  • Simptomi tumora mozga razlikuju se zavisno od mjesta, veličine i vrste tumora, pa promjena ponašanja sama po sebi ne znači da osoba ima malignu bolest.
  • Kod novih i izraženih neuroloških ili psihičkih promjena potrebno je obratiti se ljekaru radi procjene i, ako je potrebno, dodatne dijagnostike.
  • Soda bikarbona nije dokazano liječenje raka i ne treba je koristiti kao zamjenu za onkološku terapiju.

Rani znaci: Tumori mozga ne moraju uvijek prvo izazvati simptom koji će osoba odmah povezati s ozbiljnom bolešću. Prof. dr Danica Grujičić govorila je upravo o suptilnim promjenama koje ponekad ranije uoče članovi porodice nego sam pacijent. Prema njenom objašnjenju, pažnju mogu privući postupci, način komunikacije ili osobine koje ranije nisu bile karakteristične za određenu osobu. Kao primjer navela je nekoga ko iznenada počinje pričati viceve ili se ponašati na način koji odudara od njegove uobičajene ličnosti. Takve promjene, međutim, nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze i mogu imati brojne druge uzroke.

Ovaj dio zasniva se na javno prenesenim izjavama prof. dr Danice Grujičić i na medicinskim podacima Nacionalnog instituta za rak SAD-a. Ta institucija navodi da tumori centralnog nervnog sistema mogu, zavisno od lokalizacije, izazvati promjene raspoloženja, ličnosti, koncentracije i ponašanja. Takvi simptomi nisu specifični samo za tumor, zbog čega se procjenjuju zajedno s drugim tegobama i kliničkim nalazima.

Bliski ljudi: Upravo osobe koje s nekim provode mnogo vremena mogu prve primijetiti da se njegovo ponašanje promijenilo. Čovjek sam možda neće smatrati neobičnim da je postao razdražljiviji, impulsivniji, zaboravniji ili da reaguje drugačije nego ranije. Grujičić je istakla da se početne promjene ponekad zanemaruju jer ih porodica povezuje sa stresom, poslovnim problemima ili drugim životnim događajima. Ukoliko su promjene nagle, postaju izraženije ili se uz njih javljaju glavobolja, poremećaj govora, slabost, problemi s vidom, ravnotežom ili epileptični napadi, medicinska procjena postaje posebno važna.

Nacionalni institut za rak navodi da simptomi tumora mozga zavise od područja mozga koje je zahvaćeno, veličine tumora i funkcije tog dijela mozga. Među mogućim znacima opisuju se promjene ličnosti i raspoloženja, teškoće s koncentracijom, glavobolje, epileptični napadi, smetnje vida i govora, slabost te problemi s ravnotežom. Isti simptomi mogu nastati i kod drugih zdravstvenih stanja, pa je potrebna stručna procjena.

Prvi korak: Grujičić je savjetovala da se kod sumnjivih promjena osoba obrati neurologu ili svom izabranom ljekaru. Porodični ljekar može biti važan jer poznaje zdravstvenu istoriju pacijenta, ranije bolesti, terapiju i opšte stanje, pa lakše može procijeniti koliko je određena promjena nova ili neuobičajena. Nakon pregleda, ako postoji medicinska indikacija, pacijent može biti upućen na dodatne neurološke preglede ili snimanje. Važno je ne pokušavati na osnovu jednog simptoma samostalno zaključiti da je riječ o tumoru, jer promjene ponašanja mogu pratiti i psihičke poremećaje, moždani udar, infekcije, probleme sa štitnom žlijezdom, lijekove i druga stanja.

Klinička procjena neuroloških simptoma počinje razgovorom s pacijentom, zdravstvenom istorijom i pregledom, nakon čega ljekar odlučuje jesu li potrebni dodatni testovi. Medicinski izvori naglašavaju da simptomi tumora mozga nisu isti kod svih pacijenata i da nijedna pojedinačna promjena ponašanja nije dovoljna da potvrdi prisustvo tumora.

Soda bikarbona: Tokom televizijskog gostovanja otvoreno je i pitanje tvrdnje da soda bikarbona može liječiti rak. Grujičić je rekla da ne vjeruje da je dr Branimir Nestorović takvu tvrdnju iznio na način na koji se ona prenosi. Navela je da soda bikarbona ima određene primjene, ali je istovremeno napravila razliku između iskustvenih tvrdnji o različitim supstancama i lijekova koji prolaze kontrolisana ispitivanja. Kada je riječ o liječenju malignih bolesti, ta razlika je posebno važna jer terapije moraju imati dokaze o djelotvornosti i sigurnosti.

Soda bikarbona ima medicinske i pomoćne primjene u određenim situacijama, ali nema kvalitetnih kliničkih dokaza da liječi rak kod ljudi. Nacionalni institut za rak prati klinička ispitivanja terapija protiv malignih bolesti, a soda bikarbona nije prihvaćena kao zamjena za operaciju, radioterapiju, hemoterapiju, imunoterapiju ili druge dokazano korištene onkološke postupke. Tvrdnje o njenom „liječenju raka“ zato ne treba izjednačavati s medicinski potvrđenom terapijom.

Važan oprez: Priče o jednostavnim prirodnim sredstvima koja navodno liječe rak mogu biti posebno problematične kada navedu pacijenta da odloži pregled ili prekine propisanu terapiju. Postoje supstance iz prirode koje su poslužile kao osnova za razvoj lijekova, ali prije njihove primjene u liječenju prolaze laboratorijska i klinička ispitivanja. Kod tumora mozga ista potreba za oprezom postoji i pri tumačenju prvih simptoma: neobično ponašanje ne treba automatski proglasiti znakom raka, ali trajnu, novu i neobjašnjivu promjenu nije dobro ni ignorisati.

Savremena onkologija zasniva preporuke na kliničkim studijama kojima se ispituju djelotvornost, sigurnost, doziranje i neželjeni efekti terapija. Nacionalni institut za rak istovremeno upozorava da neurološki i kognitivni simptomi mogu imati različite uzroke. Zbog toga je medicinska dijagnostika potrebna i za procjenu mogućeg tumora i za donošenje odluka o njegovom eventualnom liječenju.