Tijekom ljetnih mjeseci povećava se vjerojatnost susreta sa zmijskim ugrizom, a zanimljivo je da zmijama smeta nešto drugo osim ježeva. Stručnjaci posebno predlažu korištenje mirisa naftalina kako bi zaštitili okoliš u kućanstvu od ovih gmižućih stvorenja.
Kako piše Jugmedia, proces je prilično jednostavan. Kako kiša ne bi djelovala na nju i kako bi je zmije mogle otkriti izdaleka i izbjeći to područje, plastična boca se izreže i stavi preko podignute kuglice naftalina. Očekujte da će se prava invazija dogoditi tijekom mjeseca srpnja i kolovoza.
BONUS TEKST
Dopustite nam da vam predstavimo zadivljujuću priču o gospođi Dragi, iz čije je priče nastala poznata fraza „Reci Dragička! Često korištena fraza u našim svakodnevnim razgovorima, koja služi kao suptilni signal da se nešto ugodno događa, nije ništa drugo nego poznati izraz: “Hej, dušo!”
S nestrpljenjem očekujemo odgovor našeg sugovornika, nadajući se da će nam uzvratiti gotovo identičnom rečenicom, potvrđujući našu intuiciju – „Oh, ljubavi moja! Nakon što ona odgovori, bit će otkrivena dobra vijest. Bez znanja mnogih, “Dragička” je jednom viđena kako šeta beogradskim ulicama okićena u ženskom ruhu. Ova riječ sadrži zadivljujuću priču i intrigantnu osobu iz 1950-ih.
Gospođa Dragić, koja potječe iz vrha beogradskog društva, posjedovala je nezasitnu znatiželju koja je nadilazila društvene granice. Kad god bi zavjetrila za intrigantne priče, rado bi poslušala i uronila u sočne detalje. Njezina jedinstvena zabava priskrbila joj je široko priznanje na ulicama grada. Pravu esenciju ove zanosne žene savršeno je odrazilo njezino prezime, kako se to kaže. Posjedovala je divan i umiljat šarm, bez napora pretvarajući tračeve u očaravajuće anegdote.
Gospođa Dragić bila je poznata po svojoj sposobnosti prikupljanja informacija i dijeljenja zadivljujućih priča, bez obzira na njihovu razinu interesa. Trač je, na kraju krajeva, i dalje trač. Često se govorilo da se trač gospođe Dragić širi nevjerojatnom brzinom, nadilazeći čak i brzinu svjetlosti. Međutim, imala je pronicljiv ukus i usredotočila se samo na dijeljenje najintrigantnijih i najzanimljivijih priča.
Dama znatiželjne prirode imala je duboku naklonost prema pozitivnim novostima u vezi s osobnim životima istaknutih pojedinaca. Međutim, ona je radije dijelila samo radosne i povoljne vijesti. Njezina sposobnost prepričavanja najnovijih događaja privilegirane klase na divan i duhovit način bila je toliko zadivljujuća da bi se gomile okupile samo da bi je čule kako govori, bez obzira čije priče je pripovijedala.
Stjecanje svježeg znanja potaknulo je njezinu želju da postane idealna pripovjedačica za prepričavanje priča drugih. Prepoznajući izazove usmenog prenošenja priča, Draga Dragić osmislila je kreativno rješenje koje je dovelo do pokretanja inauguralnog „Tračer kluba“ u Beogradu. Za ulazak u klub potrebno je izgovoriti tajnu lozinku, danas popularnu frazu unutar establišmenta: “Reci Dragićki.
U grupi je bio jedan pojedinac iz druge zemlje koji je naišao na poteškoće u razlikovanju slova ć i č. Ova osoba je na simpatičan način napravila dražesnu pogrešku promijenivši lozinku u “Kaži Dragička”, koristeći netočna slova i naglaske. Iznenađujuće, ova je verzija lozinke dočekana s velikim entuzijazmom i brzo je prihvaćena.
Zbog toga je gospođa Dragić postala poznata i kao Dragič, a lozinka njenog kluba postala je zapažena fraza u srpskom jeziku, prenosi “011info”. Ova fraza danas više nema konotaciju praznog brbljanja, već služi kao signal za uzbudljive i pozitivne novosti, baš kao što je gospođa Dragić rado podijelila. Uvođenje trač kluba postupno je izbrisalo imidž gospođe Dragić, no njezino izmijenjeno prezime i dalje čuva riznicu slatkih sitnica.
