U današnjem članku vam pišemo o teško donesenoj odluci žene koja se našla pred izazovom života suočavanje s posljedicama vlastitog izbora u vezi s trudnoćom, dok se bori s emocionalnim i fizičkim bolom.
Polina je bila u teškoj situaciji, jer je morala odlučiti hoće li zadržati dijete koje nosi, suočena s osjećajem izdaje od strane svog partnera.
Polina je već danima pokušavala kontaktirati svog partnera, Alekseja, ali on nije odgovarao. Poslala mu je poruku u kojoj je pisalo: „Moramo razgovarati. Ovo je važno.“ Tri sata kasnije, dobila je odgovor koji ju je slomio: „Polina, svatko od nas sada ima svoj novi život. Nemamo više zajedničkih tema za razgovor. Molim te, ne ometaj me.“ To je bilo sve što je Polina čula od čovjeka kojem je vjerovala i s kojim je dijelila planove za budućnost.
Sad, sama i s djetetom na putu, Polina je osjećala nevjerojatan pritisak. S malim djetetom koje je nosila, stalno je osjećala bol zbog gubitka ljubavi i obitelji, ali isto tako nije mogla da se oslobodi osjećaja da će dijete koje nosi nositi bol i sjećanje na prevaru. Kroz oči tog djeteta, Polina je vidjela prisutnost svog bivšeg partnera, Alekseja, što je dodatno pogoršavalo njezin unutrašnji konflikt.
- Dva mjeseca nije znala što da učini. Prijatelji su joj sugerirali da odustane od djeteta jer je bila uspješna liječnica i mogla bi se nositi s životom sama, bez partnera. Ipak, Polina nije mogla zamisliti svoj život kao majka koja objašnjava djetetu zašto otac nije tu. Tu je bilo mnogo neodgovorenih pitanja, a ona se osjećala kao da se suočava s pitanjem koje nije imalo odgovora.
Kao žena koja je cijeli život provela pomažući drugima da ostanu živi, sada je sjedila u svom automobilu, na putu prema klinici, kako bi donijela konačnu odluku o svom djetetu. Bila je to velika, teška odluka koju je nosila sa sobom. U trenutku dok je razmišljala o svemu, suze su joj napunile oči. Osjećala je tugu, bespomoćnost i unutrašnju borbu. Sjećala se riječi svoje majke: „Dijete je blagoslov, bez obzira na okolnosti.“ Nažalost, majka je umrla od raka prije nekoliko godina, a Polina je željela da ona doživi unuke. Sada, to više nije bilo moguće.
Međutim, kad je došla pred kliniku, nešto ju je zaustavilo. Polina je osjetila oštru bol u stomaku, kao da je dijete iznutra molilo za milost. Promislila je još jednom i vratila se natrag do auta. U trenutku nesigurnosti, Polina je primijetila dječaka u koraku, koji je brzo nestao, ali je iza sebe ostavio komadić papira na prednjem staklu automobila. Polina nije bila sigurna tko je to stavio, ali je osjećala da nešto nije u redu.
- Otvorila je papir, a u njemu je bila poruka: „Sačuvaj dijete, to je sve što imam.“ Polina je osjetila vrtoglavicu. Tko je mogao znati za njezinu situaciju? Tko je ovo ostavio? Zbunila se, osjećajući da je možda ovo nešto što mora ozbiljno razmotriti. Poruka je bila napisana dječjim rukopisom, ali u riječima je bila skrivena duboka, odrasla bol. Polina nije znala tko je ostavio poruku, ali je osjećala emocionalnu povezanost s nepoznatim pisateljem. Što god to bilo, bila je to poruka koju nije mogla ignorirati.
„To je znak“, pomislila je Polina. Iako su joj suze bile na očima, osjećala je da se nešto u njoj mijenja. Ova poruka je sve promijenila. Sada je ponovno stajala pred kliničkim hodnicima, nesigurna i zbunjena, ali s novim osjećajem nade i unutarnjeg preispitivanja.
Unutra, dok je razgovarala sa svojim liječnikom, doktorom Belokonevom, on ju je pažljivo ispitivao o njenoj odluci. Postavljao je pitanja, promatrajući njezine odgovore, a onda je predložio da odgodi postupak i da razmisli još tjedan dana. Polina nije bila sigurna u svoju odluku, osjetila je kako unutarnje dileme rastu, ali osjećala je da možda nikad neće biti spremna donijeti ovako ozbiljnu odluku pod pritiskom.
Dok je razgovarala s njim, Polina je još jednom prevrtila u glavi poruku koju je našla, osjećajući duboko u sebi da je to možda bio znak od nekog nepoznatog, nekog tko zna njezinu bol. Ova poruka ju je podsjetila na to koliko je važna sama odluka, da život nije samo o izborima koje radimo, već i o tome kako te odluke oblikuju našu budućnost.
Polina je ostala bez odgovora, duboko zamagljena emocijama, ali sada je znala jedno: bila je na raskrižju svog života, a svakim danom suočavala se s novim pitanjima koja je morala odgovoriti, po cijenu svog vlastitog unutarnjeg mira
