Bojan Tomović već se duže vrijeme suočava s izazovima bipolarnog poremećaja, otvoreno govoreći o svojim iskustvima bez zadrške. Tomović je nedavno izazvao veliku buru otvorenim izražavanjem želje da se podvrgne eutanaziji u Nizozemskoj.

Bojan je izrazio želju da se podvrgne eutanaziji u Nizozemskoj, gdje je to zakonski dopušteno, kako bi se oslobodio svojih muka, smatrajući samoubojstvo teškim prijestupom u svim religijama i odlučio se za legalnu opciju.

Bojan je jasno dao do znanja da je potpuno istrošen i da mu nedostaje energije za nastavak bolničkih liječenja i terapija. Pjevač izražava njihovu iscrpljenost životom i borbom s bipolarnim i posttraumatskim poremećajem, navodeći da više nemaju snage ni za posjet bolnici. Umorili su se od klinika, bolnica, terapija i lijekova koji su na njih štetno djelovali.

Slijedom toga, njihov je plan otputovati u Nizozemsku, ostavljajući iza sebe teret medicinskog putovanja. Bojan Tomović nedavno je u svojoj ispovijesti progovorio o svojoj borbi s bipolarnim poremećajem, podijelivši svoju osobnu borbu. Stanje u kojem se trenutno nalazim je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. Od djetinjstva sam bio vezan za bolnice i terapiju, ali čini se da nema poboljšanja u mom liječenju.

Moje stanje varira između ekstremnih epizoda depresije i mraka do trenutaka euforije. Uzimanje lijekova čini me neaktivnim, kao običnu biljku, a suzdržavanje od njih samo pogoršava moje stanje. Apsolutno je bitno da ostanem dosljedan terapiji, iako je bilo slučajeva da sam je, otkriva Bojan, samovoljno zanemario. Bilo je trenutaka kad bih ležao u krevetu, razmišljajući o tome kako bi bilo bolje da se ne probudim.

Ove misli tame sežu duboko, izvan shvaćanja racionalnog uma. Život s depresijom je iskustvo koje nikada ne postaje poznato. Iscrpila sam sva moguća rješenja, pa sam odlučila potražiti pomoć u jednoj privatnoj klinici. Naravno, to ima svoju cijenu, a ja sam morao potrošiti značajan iznos novca, ukupno nekoliko tisuća eura, da pokrijem troškove. Svjestan sam da su mnogi poznati pjevači tamo potražili liječenje, ali oni to radije drže privatno. Iz poštovanja prema njihovoj privatnosti, nikada ne bih otkrio njihova imena.

Bojan Tomović, rođen 1982. u Somboru, djetinjstvo je proveo u Kuršumliji. Obitelj Tomović porijeklom je s Cetinja. Prije su se prezivali Moštrokol, ali su ga iz straha od krvne osvete promijenili. Tomović je prezime jednog od njihovih predaka. Prema jednom intervjuu, Bojan je prvu violinu dobio u mladosti od oca.

Ubrzo nakon toga počeo je svirati harmoniku. Dodatno je stekao vještine sviranja klavira, klavijatura i bubnjeva. Tijekom školovanja u osnovnoj školi pokazao je izuzetnu akademsku sposobnost, a paralelno je pohađao glazbenu školu s naglaskom na harmoniku. Natječući se na raznim festivalima od djetinjstva, postigao je zapažene uspjehe. Od 1996. do 1998. u tri je navrata bio pobjednik renomiranog dječjeg glazbenog festivala “Proljetna pjesma”.

Do svoje 14. godine već je krasio pozornice uglednih dvorana poput beogradskog Doma sindikata, novosadskog Spensa, Prištine, Užica, Kladova, Leskovca, Jagodine, Bora i Čačka. Značajno, njegova suradnja s Radetom Vučkovićem i Nenadom Milosavljevićem, šire poznatim kao Neša Galija, rezultirala je pohvalama za pjesme poput “Bliži se leto”, “Moj deda Solunac” i “Gramatika”. Daljnji trijumfi čekaju ga na festivalima u rodnom Somboru, kao iu Kuršumliji, Prolom banji i drugim mjestima, gdje je osvojio brojne nagrade.