Dejan Matić se prije desetljeće i pol iznenada suočio s gubitkom jednog od svojih najdražih suputnika, zbog čega se borio da se emocionalno stabilizira. Nakon smrti svoje najdraže družice, Dejan Matić, pjevač poznat po jednom od najraskošnijih glasova u našoj glazbenoj industriji, doživio je duboki raspad. Veza koju su dijelili bila je slična bratskoj, a pomisao na nastavak bez njega bila je nezamisliva. U trenutku, čovjek poznat po svojoj snazi ​​našao se preplavljen emocijama, boreći se s nepoznatom tugom.

  • Dejan otvoreno priznaje da je u tom razdoblju prošao kroz značajne poteškoće. Nažalost, pjesma je inspirirana stvarnim događajem koji se zbio prije 13 godina. Za to vrijeme doživio sam gubitak dragog prijatelja koji mi je bio ne samo društvo nego i desna ruka. Bio je tamo sa mnom, vozio i radio rame uz rame. Mare Milošević, svjestan ove osobne priče, preuzeo je na sebe pisanje pjesme. Kako sam bio pri kraju albuma, Mare me pitao želim li doći u studio poslušati pjesmu. Kad sam čuo “Amanet”, nisam mogao a da se ne raspitam za pjevača. Na moje iznenađenje, Mare je otkrio da ću je ja pjevati. U tom sam trenutku smogao snage da izgovorim iskreni tekst. Nisam ni znao da će me emocije s kojima sam se susreo tijekom snimanja duboko dotaknuti. Cijeli moj svemir srušio se preda mnom, ostavljajući me s uvjerenjem da više nikada neću krasiti pozornicu ili pjevati. Ni sada ne prođe dan a da se ne osvrnem na taj trenutak.

U ta sumorna dva mjeseca, dok me je izjedao očaj, prvi sam put u životu posegnula za tabletama za smirenje. Prije toga uvijek sam bila izdržljiva i nepokolebljiva, nesvjesna da išta može poremetiti moju ravnotežu i slomiti me. Strast koju mi ​​glazbenici imamo prema našem zanatu je bez premca. Upravo me ta ljubav prema glazbi izvukla iz dubine depresije, otkrio je Dejan tijekom nastupa i dodao: Unatoč tome što su me često tražili da je izvedem tijekom svojih nastupa, nikada nisam pjevao “Amanet” uživo. Jednom sam pokušao, ali nisam mogao nastaviti do pola. Pjesma u sebi nosi ogromnu količinu emocija.

  • Prava je sreća da takva pjesma nikada nije nastala, istaknuo je pjevač poznat po svojim zanosnim baladama. Ovo su stihovi pjesme “Amanet”: Gubitak prijatelja nedvojbeno je nesreća i nedvojbeno je najveći izvor tuge. U tim prolaznim trenucima sve se mijenja. Da sam unaprijed bio svjestan vašeg trajnog odlaska, iskoristio bih tu priliku da vam otkrijem svoje najskrovitije misli i osjećaje. Budite uvjereni, svakog pojedinog trenutka svakog dana, potpuno sam svjestan da ću vašu odsutnost duboko osjetiti. Upamtite, nikada niste bili sami u ovom ogromnom svijetu i neka vaše putovanje bude mirno. Brate, budi uvjeren da sam naslijedio sve ono što si ti cijenio i slavio, s najvećim poštovanjem u srcu. U carstvu božanstva, Bog dosljedno odabire najbolje pojedince. Ovo postojanje u kojem živimo, slično nježnom listu papira, ima duboko značenje.

Ovo je prolazan trenutak, i da sam imao prethodno znanje o tvom vječnom odlasku, otkrio bih svaku tajnu u svom biću istog trenutka. Budite uvjereni, duboko ću osjetiti vašu odsutnost. Svaki trenutak, bez sumnje. Znaj da nisi bio sam na ovome svijetu i neka ti je put vedar. Brate, ne brini, jer ja sam naslijedio sve što je bilo sveto u tvom srcu, sve što si slavio s najvećom odanošću. Rođen 1978. godine u Bihaću, Dejan Matić i njegov brat Aleksandar (Saša) zbog prijevremenog rođenja smješteni su u zagrebačku bolnicu.

  • Nažalost, nakon nekoliko dana provedenih u inkubatoru, dječaci su izgubili vid. Do 1985. godine s roditeljima Zoranom i Dragicom živjeli su u Drvaru, gdje su ih često čuvale deset godina starija sestra i tetka. Dejan je u jednom intervjuu priznao da je nestašno i radoznalo dijete, za razliku od svog brata. Unatoč sljepoći, braća Matić isticali su se iu društvu iu svakodnevnim obvezama. Roditelji su im usadili sposobnost da se sami brinu o sebi, omogućujući im da funkcioniraju poput svojih vršnjaka. Glazbeni talent naslijedili su s majčine strane obitelji koja je među rodbinom imala glazbene amatere. Već u dobi od dvije-tri godine vidjelo se da dječaci posjeduju glazbeni dar. Često su zapjevali, a jedna od omiljenih pjesama bila im je “Druže Tito mi ti se kunemo”.

Godine 1985. obitelj se zbog školovanja preselila u Beograd, ali su godišnje odmore i dalje provodili u Drvaru. Otac se zaposlio u firmi koja se nalazi u glavnom gradu Srbije, dok su dječaci pohađali školu “Veljko Ramadanović” za Slabovidni učenici. Uz osnovno obrazovanje pohađale su Glazbenu školu “Kosta Manojlović” i aktivno sudjelovale u zboru.

Dejan je otvoreno priznao da ima sposobnost otpjevati svaku pjesmu koju zatraže, ali je kroz školovanje naučio tehnike profesionalnog pjevanja. No, posebno ističe profesoricu Ljiljanu Nikolić iz glazbene škole koja ga je osim glazbe naučila i vrijedne životne lekcije, izražavajući joj neizmjernu zahvalnost. Nakon završene srednje škole upisuje srednju glazbenu školu u Zemunu, gdje paralelno nastavlja svoju strast prema klaviru.