Jedan od najpoznatijih pisaca Meša Selimović svojom izjavom da se smatra srbinom muslimanskog porijekla izazvalo je velike rasprave.U nastavku teksta pročitajte odgovor ovok književnika ..
Mehmed Meša Selimović, jedan je od najistaknutijih pisaca s prostora bivše Jugoslavije. Rođen je 1910. godine u Tuzli, u porodici koja je pripadala muslimanskoj zajednici. Iako porijeklom Bošnjak, tokom života je jasno iskazao da se smatra Srbom, muslimanom po poreklu, što je izazvalo brojne reakcije tada, ali i decenijama kasnije. Njegova izjava i danas ostaje predmet različitih tumačenja, rasprava i emocija.
- Selimovićev književni rad oblikovan je unutar šireg jugoslovenskog prostora, ali je snažno ukorijenjen u srpsko-crnogorskoj književnoj tradiciji. Svoje najznačajnije djelo, roman “Derviš i smrt”, napisao je na srpskohrvatskom jeziku, jeziku kojim se služio cijeli život. Pisao je o univerzalnim temama koje prevazilaze nacionalne okvire, ali je istovremeno bio duboko svjestan kulturnog identiteta kojem pripada. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti, a Beograd mu je postao mjesto stvaranja, ali i utočište, posebno nakon tragičnih događaja u njegovom životu.
U svojim autobiografskim zapisima, posebno u djelu Sjećanja, Selimović ističe da su njegovi preci muslimani po vjeri, ali da su po jeziku, kulturi i načinu razmišljanja pripadali srpskom narodu. Za njega, religijska pripadnost nije bila dovoljna osnova za nacionalno određenje. U njegovom pogledu, jezik i kultura imali su veći značaj od vjere, posebno u kontekstu stvaranja identiteta u višenacionalnoj i viševjerskoj zajednici kakva je bila Jugoslavija.
Veliki uticaj na njegov život i razmišljanja imala je porodična tragedija. Tokom Drugog svjetskog rata, njegovog brata su bez suđenja pogubili partizani, što je ostavilo dubok trag na Selimovića. Taj događaj obilježio je njegovo nepovjerenje prema institucijama, posebno u sredini u kojoj je tada živio – Sarajevu. Kada je pokušao istražiti okolnosti bratove smrti, suočio se sa izolacijom i nerazumijevanjem. U potrazi za mirom i slobodom, preselio se u Beograd, gdje je pronašao društvenu sigurnost i umjetničku slobodu koju nije nalazio u rodnom gradu.
Ono što ga je dodatno udaljilo od tadašnje interpretacije identiteta bila je praksa određivanja nacionalnosti prema vjeri. Iako je bio rođen u muslimanskoj porodici, nije bio vjernik, i odbacivao je ideju da se njegovo porijeklo automatski povezuje sa bošnjačkom nacionalnošću. U njegovo vrijeme, pojam Bošnjaka kao nacije još uvijek nije bio jasno definisan, niti institucionalno priznat. Tek 1971. godine muslimani su prvi put priznati kao narod u okviru SFRJ, a šira identifikacija sa bošnjaštvom postaje izraženija tek tokom devedesetih godina.
- U jednom od javnih nastupa, kada mu je postavljeno pitanje zašto se izjašnjava kao Srbin, iako dolazi iz muslimanske porodice, Selimović je odgovorio mirno i jasno. Rekao je da se do 1941. godine osjećao kao Srbin, a da od tada zna zašto. Ta godina označila je duboku prekretnicu – ne samo u njegovom privatnom životu, već i u njegovom poimanju identiteta i kulture. Bio je duboko razočaran rigidnim podjelama koje su religiju stavljale kao osnovu za nacionalnu pripadnost, i umjesto toga je tragao za autentičnim izrazom lične pripadnosti.
U društvu u kojem je kolektivni identitet često bio važniji od lične slobode, Meša Selimović je imao hrabrosti da se odvoji od očekivanja i da jasno definiše svoje osjećaje i uvjerenja. Njegovo opredjeljenje da se izjasni kao Srbin nije bilo dio političke agende, niti provokacija, već rezultat dugog unutrašnjeg procesa razmišljanja, obrazovanja, književnog stvaranja i duhovnog razvoja.
Danas, njegova djela su dio kulturnog nasljeđa više naroda. I Srbi, i Bošnjaci, ali i svi drugi čitaoci koji cijene književnost prepoznaju u njegovim romanima univerzalne poruke o životu, identitetu, dostojanstvu i traganju za smislom. Iako su njegovi stavovi o identitetu izazivali kontroverze, ostaje činjenica da je njegovo književno djelo prevazišlo sve podjele. Njegove knjige i danas govore onima koji traže odgovore na pitanja o sebi, svijetu i mjestu pojedinca u složenim društvenim okvirima.
Selimović, kao ličnost i kao autor, pokazao je da sloboda misli i lični integritet mogu da opstanu i u vremenu punom pritisaka i nesigurnosti. Njegova ostavština ne pripada samo jednom narodu, već svima koji u književnosti traže istinu, ljepotu i razumijevanje. Na kraju, on nije pripadao jednoj naciji – pripadao je književnosti, a književnost, kada je istinita, pripada svima.
