Prevalencija tumora debelog crijeva u porastu je diljem svijeta, što dovodi do povećanja stope smrtnosti povezane s ovim stanjem. U ovoj raspravi istražit ćemo ulogu prehrane i načina ishrane u zaštiti od ove bolesti. Doktorica Morana Brkljačić u članku za dnveno.hr objašnjava da probavni sustav ima vitalnu ulogu u izvlačenju esencijalnih nutrijenata iz konzumirane hrane, uključujući vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine ​​i vodu.

  • Istovremeno, zadržava otpadne tvari dok se ne izbace iz tijela. Ovaj složeni sustav ne obuhvaća samo jednjak i želudac, već i tanko i debelo crijevo. Anatomski, crijeva se mogu kategorizirati u dva glavna dijela: tanko crijevo (koji se sastoji od duodenuma, jejunuma i ileuma) i debelo crijevo (koje uključuje cekum, uzlazni, poprečni, silazni i sigmoidni dio, kao i rektum i analni kanal).

Tanko crijevo, koje mjeri otprilike 7 metara duljine i 1,5 metara debljine, sastoji se od tri različita dijela, svaki sa svojim jedinstvenim strukturnim karakteristikama i specifičnim funkcijama. Počevši od dvanaesnika, segmenta koji se proteže 30 cm (ekvivalentno širini dvanaest palaca), ovaj dio služi kao mjesto gdje se probavne tekućine iz žuči, gušterače i žučnog mjehura stapaju.

  • Krećući se, jejunum, čija duljina može varirati od 2 do 8 metara, prenosi potpuno razgrađenu hranu. Zanimljivo je da izraz “jejunum” potječe iz latinskog, što znači “prazan”, budući da ovaj određeni dio crijeva ima tendenciju ostati prazan, a hrana prolazi izravno kroz njega. Na kraju, imamo ileum, koji se proteže otprilike 4 metra, odgovoran za upijanje probavljenih hranjivih tvari u krvotok.

Igrajući ključnu ulogu u probavnom sustavu, tanko crijevo služi kao posljednja faza u kojoj se prerađena hrana pretvara u tekuće stanje, što omogućuje apsorpciju u krvotok. Osobe u dobi od pet i više godina obično imaju tanko crijevo duljine otprilike 5-6 metara. Nakon što se hrana djelomično probavi u želucu, ona napreduje u početni segment tankog crijeva poznat kao dvanaesnik, prije nego što konačno napreduje u debelo crijevo.

  • Propulziju hrane kroz tijelo olakšavaju mišićne kontrakcije koje se nazivaju peristaltika. Pepsin, koji se aktivira klorovodičnom kiselinom proizvedenom u želucu, optimalno funkcionira u kiseloj sredini s pH 2-3. S druge strane, tripsin uspijeva u alkalnom okruženju, što mu omogućuje natrijev bikarbonat koji se nalazi u soku gušterače. Osim toga, druge proteaze u crijevima najučinkovitije djeluju unutar pH raspona od 7-9, što se smatra neutralnim do blago bazičnim.

Početni stadij probave proteina odvija se u želucu i čini približno 10% procesa. Nakon toga, proteini nastavljaju svoju probavu u tankom crijevu, gdje također počinje razgradnja masti. Ako količine infuzije za proteolitičke enzime nisu pažljivo regulirane, to bi spriječilo većinu kemijskih reakcija. Kako se tvari spuštaju u niže dijelove, postaju sve kiselije zbog razgradnje ugljikohidrata.

  • Važno je napomenuti da je ptijalin najučinkovitiji u prisutnosti škroba, tako da s manje prisutnih ugljikohidrata, razine alkalnosti između tvari moraju se prilagoditi kako bi se održali optimalni uvjeti. Ova delikatna ravnoteža osigurava da se tekući procesi kemijske razgradnje za aktivaciju proteina mogu odvijati dok se još uvijek izoliraju ugljikohidrati.

Debelo crijevo, poznato kao debelo crijevo, podijeljeno je u četiri različita dijela: uzlazni dio ili colon ascendens, transverzalni dio ili colon transversus, silazni dio ili colon descendens i sigmoidni dio, koji se također naziva debelo crijevo sigmoideum. U početku smještena desno od tankog crijeva, postupno se pomiče prema gore, a zatim ulijevo, da bi na kraju završila neupadljivo ispod njih.

  • Nakon procesa probave sva neprobavljena hrana ulazi u debelo crijevo, gdje se voda dodatno apsorbira. Nadalje, skupljaju se i zadržavaju svi ostaci hrane koji započinju proces razgradnje. Postavljen na mjestu gdje se tanko crijevo (intestinum tenue na latinskom) susreće s debelim crijevom, postoji zalistak poznat kao Bauchini (valva ileocecalis na latinskom).

Ovaj ventil služi kao zaštita, zabranjujući ponovni ulazak probavljenih tvari u tanko crijevo. Osim toga, važno je napomenuti da slijepo crijevo ima strukturu koja nalikuje crvu u svojoj bazi (na latinskom se naziva appendix vermiformis), iako se često pogrešno identificira kao slijepo crijevo.