Kaže muž ženi
– Pozvao sam prijatelja.
Žena poludi kaže:
– Šta?! Sve je u neredu! Neka, nisam ništa oprala, ni pospremila, svi tanjiri su već 10 dana prljavi i ne da mi se kuhati!
Muž kaže:
– Znam sve to, nego budala ima namjeru da se ženi pa da mu pokažem kako jeu braku!
BONUS TEKST
Zanimljivo je da je u povijesti čovječanstva jedan od najvažnijih izuma – papir – u početku bio toliko dragocjen da su se od njega proizvodili čak i predmeti za svakodnevnu upotrebu, poput odjeće. Ova priča o papiru započinje u drevnoj Kini, gdje su se prvi put pojavili najraniji oblici ovog materijala. U to vrijeme, papir je bio vrlo cijenjen i rijedak, a proces njegove proizvodnje bio je dugotrajan i složen.
Papir je izumljen oko 105. godine n.e. za vrijeme dinastije Han, i to zahvaljujući Cai Lunu, kineskom državniku i inovatoru. On je usavršio metodu proizvodnje papira koristeći vlakna iz biljaka poput bambusa, konoplje, i drveta, pomiješana s vodom i oblikovana u tanke slojeve koji su potom sušeni. Ova metoda bila je revolucionarna jer je papir bio mnogo lakši i praktičniji od prethodnih materijala poput svitaka od svile ili papirusnih rolni koje su se koristile u Egiptu i drugim dijelovima svijeta.
- Na početku, papir je bio toliko dragocjen da se koristio u različite svrhe, uključujući izradu odjeće. U Kini, papirne haljine i šeširi bili su znak prestiža i bogatstva, a takvi su predmeti često korišteni u ceremonijama i kao dio ritualnih kostima. Ove papirne odjeće nisu bile samo simboličke; bile su i funkcionalne u određenim prigodama, primjerice, u zaštiti od vrućine ili kao privremeno rješenje za specijalne prilike.
S vremenom se papir proširio iz Kine u ostatak Azije, a zatim i u Europu. Najveći korak u širenju papira u Europi dogodio se u 12. stoljeću kada su Arapi, koji su usavršili tehniku izrade papira, donijeli ovu tehnologiju u Španiju. Iz Španije, papir se proširio na ostatak Europe, gdje je brzo postao važan materijal za pisanje i štampanje.
U Europi, papir je postao ključan za razvoj obrazovanja i znanstvenih istraživanja. Izum Gutenbergovog tiskarskog stroja u 15. stoljeću omogućio je masovnu proizvodnju knjiga, što je revolucioniralo pristup obrazovanju i omogućilo širenje znanja. Tiskanje Biblije i drugih važnih tekstova postalo je mnogo lakše i jeftinije, što je pridonijelo kulturnom i intelektualnom razvoju Europe.
Kroz povijest, papir je evoluirao i adaptirao se različitim potrebama i tehnologijama. S razvojem digitalnih medija, papir je dobio novi kontekst, ali i dalje ostaje neophodan u mnogim aspektima života. Iako se tehnologija digitalnog zapisa i komunikacije razvija, papir se i dalje koristi u umjetnosti, obrazovanju, i mnogim drugim područjima.
S obzirom na njegovu dugotrajnu važnost i utjecaj, papir je jedan od tih izuma koji ne samo da su oblikovali povijest, već su i nastavili utjecati na svakodnevni život i kulture diljem svijeta. Svaki list papira nosi s sobom bogatu povijest i priču o ljudskoj inovaciji i prilagodbi.
DODATNI TEKST
Jedna od najfascinantnijih civilizacija u ljudskoj istoriji svakako je drevni Egipat, poznat po svojim monumentalnim piramidama, složenim hijeroglifima i bogatom mitološkom nasleđu. Međutim, nešto manje poznata, ali jednako značajna, jeste njihova inovacija u merenju vremena – prvi solarni kalendar.
Drevni Egipćani su bili među prvim narodima koji su osmislili kalendar zasnovan na solarnom ciklusu. Njihov kalendar se sastojao od 365 dana, podeljenih u 12 meseci sa po 30 dana, sa dodatnih pet “epagomenalnih” dana posvećenih bogovima. Svaki mesec bio je podeljen na tri dekade, odnosno perioda od po 10 dana, što je činilo njihov kalendar izuzetno preciznim za to vreme.
Ono što je ovaj kalendar činilo jedinstvenim jeste način na koji su Egipćani uskladili svoja poljoprivredna i religiozna obeležja sa astronomskim fenomenima. Početak Nove godine poklapao se sa izlaskom zvezde Sirijus, što je ujedno najavljivalo i godišnju poplavu Nila – ključni događaj za egipatsku poljoprivredu. Ova povezanost kalendara sa prirodnim ciklusima Nila omogućila je drevnim Egipćanima da planiraju setvu i žetvu sa neverovatnom preciznošću, što je bilo od vitalnog značaja za njihov opstanak i razvoj.
Međutim, zbog malih razlika u stvarnoj dužini solarne godine (koja traje 365,25 dana), njihov kalendar se svakih 1.460 godina pomerao za jedan ceo dan. Ipak, ovaj kalendar je predstavljao veliki korak u razumevanju vremena i njegovog uticaja na svakodnevni život.
Drevni egipatski solarni kalendar je temelj na kojem su kasnije civilizacije, uključujući i naš savremeni gregorijanski kalendar, razvijale svoje sisteme merenja vremena. Njihova genijalnost u posmatranju prirode i njenog ciklusa ne prestaje da fascinira i danas.
