Ulovio Mujo zlatnu ribicu, pa mu zlatna ribica kaže:
– “Pusti me, ispunit ću ti tri želje..”
Mujo će na to:
– “Ali ja imam samo jednu želju!”
– “Hajde onda, reci mi tu tvoju želju!”
– “Moja jedina želja je da mi se sve želje ispune!
BONUS TEKST
Vremena se mijenjaju, a s njima i društvene norme koje oblikuju naše razumijevanje braka i obiteljskih odnosa. Prije nekoliko desetljeća, tradicionalni obrasci života i braka bili su često drugačiji nego danas. Svaka žena je tada imala jasno definirane uloge – udaja i rađanje djece. No, ako se iz nekog razloga to nije moglo ostvariti, obitelj bi se prilagodila na način da u kuću dolazi druga žena, poznata kao podruga.
Ovaj običaj, naslijeđen iz albanske kulture, nije bio samo društvena konvencija već i izraz duboke ljubavi prema suprugu. Svaka žena je imala svoj prostor, svoje zadatke i brige, ali su svi članovi obitelji provodili vrijeme zajedno.
- Ekipa “Prve” je 2019. godine posjetila Kosovo i Metohiju te pronašla potomke ovakvih obitelji, kao i jedinu preživjelu podrugu u Srbiji.
Miloje Radić iz sela Drena odrastao je u obitelji s dvije majke. Nakon smrti oca 1991. godine, majka i maćeha su nastavile živjeti zajedno sve dok ih smrt nije razdvojila. Za Miloja, koji je zvao maćehu “mama”, a pravu majku po imenu, ova dinamika je bila normalna, iako intrigantna za druge. Ova situacija nije bila žrtva, već duboka ljubav i poštovanje prema obitelji i zajedničkom domu.
Danas, pojava podruga u hrišćanskom svetu nije uobičajena, ali je ova tradicija na Kosovu i Metohiji opstala do osamdesetih godina prošlog veka. Ona je priča o suživotu dvije žene usmjerene prema zajedničkom cilju – odgoju potomstva, bez obzira na to koja je od njih fizički rodila djecu.
Ovaj primjer podsjeća nas na složenost ljudskih odnosa i prilagodljivost obiteljskih struktura u različitim vremenima i kulturama. To je priča o ljubavi, poštovanju i zajedničkom životu, čiji tragovi preživljavaju kao svjedočanstvo o dubokim emocionalnim vezama i društvenim prilagodbama kroz generacije.
DODATI TEKST
Jedna zanimljivost koja intrigira je veza između boje očiju i osjećaja bola. Istraživanja su pokazala da ljudi s plavim očima često imaju veću toleranciju na bol u usporedbi s osobama tamnijih očiju. Ova povezanost nije samo kuriozitet, već ima i temelje u genetici i neurobiologiji.
Studije su otkrile da gen koji određuje boju očiju također može utjecati na način na koji tijelo reagira na bol. Konkretno, istraživanja su pokazala da gen MC1R, koji je odgovoran za proizvodnju pigmenta melanina, može imati ulogu u regulaciji osjetljivosti na bol. Osobe s tamnijom kožom i tamnijim očima obično imaju višu razinu melanina, što može rezultirati manjom osjetljivošću na bol u odnosu na ljude s manje melanina, koji često imaju svjetliju put i svjetlije oči.
Ovo otkriće nije samo akademski interes, već može imati praktične implikacije u medicini i farmakologiji. Razumijevanje genetskih faktora koji utječu na individualnu osjetljivost na bol može pomoći u personalizaciji pristupa liječenju boli, kao i u razvoju novih terapija i analgetika.
Osim toga, ova povezanost između boje očiju i tolerancije na bol otvara vrata daljnjim istraživanjima o neurobiološkim mehanizmima koji reguliraju percepciju boli u ljudskom tijelu. To može dovesti do novih saznanja o kompleksnosti ljudskog genoma i kako genetske varijacije mogu utjecati na širok spektar fizioloških i perceptivnih funkcija.
U konačnici, ovo istraživanje nas podsjeća na to koliko je ljudsko tijelo složen sistem, gdje čak i karakteristike poput boje očiju mogu imati neočekivane veze s drugim aspektima našeg zdravlja i dobrobiti.
