Policajac na poslu dobio vijest da mu je umrla majka, pa se oko njega skupili svi policajci i tješe ga, kad mu zazvoni telefon.
On se javi, napravi tužnu facu i spusti telefon s uzdahom:
– E, kad te krene nesreća, nezna stat’!
Svi ga upitaše što je bilo, a on će tužno:
– Evo mi brat javio da je i njemu mater umrla …
BONUS TEKST
Ainu narod je drevna etnička grupa koja se prvi put pojavila u Japanu i Rusiji u 13. vijeku prije nove ere. Oni su poznati po svojoj misterioznoj prošlosti i jedinstvenim običajima. Ainui su najstarija etnička grupa u Evropi i Aziji, a njihov izgled često podsjeća na Evropljane, što ih je u Japanu često stavljalo pod diskriminaciju.
- Muškarci Ainua njeguju dugu kosu i bradu, koju nikada ne briju, dok žene imaju tradicionalne tetovaže. Ove tetovaže, poznate kao “tetovaža osmijeha”, obično se počinju raditi kada djevojčice napune 6 ili 7 godina iznad gornje usne. Ova praksa smatra se zaštitom od zlih duhova koji pokušavaju ući kroz usta, a tetovaže blijede s godinama, označavajući da je djevojka spremna za brak. Iako su vlasti Japana u 19. vijeku zabranile ove tetovaže, neki Ainui ih i dalje nose kao simbol svoje tradicije.
Ainui su tradicionalno živjeli od lovstva, ribolova i sakupljanja voća, nastanjujući zemunice veličine do 35 kvadratnih metara s kaminom u središtu. Njihov jezik ostavio je dubok uticaj na japanski jezik, utječući na mnoge riječi koje se danas koriste.
Medvjedi su imali posebno mjesto u njihovom životu i vjerovanjima, a arheolozi smatraju da su Ainui čak doveli medvjede sa sobom s otoka Hokaido. Ainui su takođe doprinijeli razvoju samuraja u Japanu.
S dolaskom Japana na otoke, Ainui su zadržali svoje plemenske strukture i ponekad se sukobljavali s japanskim doseljenicima. U 19. vijeku, s rastućim japanskim naseljavanjem, Ainui su izgubili mnoga prava i tradicije, te su bili izloženi opasnosti od potpunog gubitka kulturnog identiteta.
Tek 2019. godine, japanska vlada proglasila je Ainui autohtonim narodom i pozvala na kraj diskriminacije. Danas, Ainui nastoje obnoviti svoj kulturni identitet i imaju svoju zastavu s plavom pozadinom koja simbolizira nebo i more, te bijelim likom lovačkog motiva preko nje, predstavljajući snijeg. Ainui se nadaju očuvati svoju jedinstvenu baštinu i povratiti svoje mjesto u japanskom društvu kao autohtoni narod.
DODATI TEKST
Narod Hunza je dobro poznat po svom posebnom načinu života, koji je čvrsto zasnovan na poljoprivredi i samodovoljnosti. Uzgajaju niz poljoprivrednih proizvoda, uključujući pšenicu, ječam, kajsije i jabuke, na svojim terasastim poljima koja neguju na strmim planinskim padinama. Oni su u stanju da snabdevaju svoja polja redovnim protokom vode u ovoj sušnoj oblasti zahvaljujući sofisticiranom sistemu za navodnjavanje poznatom kao “kanats”.
Hunza sela su obično izgrađena na visokim visoravnima, pružajući panoramski pogled na okolne planine koji oduzima dah. Njihove tradicionalne kamene kuće su dizajnirane da izdrže oštru planinsku klimu i često su visoke nekoliko spratova.Jedan od najintrigantnijih aspekata Hunza kulture je njihova ishrana, za koju se veruje da doprinosi njihovoj izuzetnoj dugovečnosti. Narod Hunza konzumira pretežno biljnu ishranu, bogatu voćem, povrćem, žitaricama i orašastim plodovima. Kajsije su osnovna namirnica u njihovoj ishrani, a poznate su po svom ulju od koštica kajsije. Ljudi imaju dug životni vek, a neki dostižu i preko 100 godina.
Iako tvrdnje o pojedincima koji žive duže od 100 godina nisu neuobičajeni, bitno je napomenuti da su tačni podaci o rođenju u regionu retki. Bez obzira na to, veruje se da nekoliko faktora doprinosi njihovom produženom životnom veku:
shrana: Njihova ishrana je bogata svežim voćem i povrćem. Njihova konzumacija zdravih namirnica čini ih vitalninjim.
Aktivan način života: Neravni teren doline Hunza podstiče aktivan način života. Svakodnevne aktivnosti poput zemljoradnje, šetnje i penjanja po strmim padinama održavaju ljude Hunza fizički sposobnim.
