U potresenom stanju, sa suzama koje teku niz lice, žena ulazi u policijsku postaju i prilazi dežurnom policajcu. – Prošla su tri dana otkako je moj muž nestao. Otišao je kupiti grašak i još se nije pojavio. Ne znam koje sljedeće korake poduzeti… Dužnosti policajca će uključivati: – Kako bi bilo da pripremiš drugačije jelo? Možda krumpir? – predložio je časnik.
BONUS TEKST:
Dragana Kovačević, stanovnica Sremske Mitrovice, u 23. godini života susrela se s problemom bubrega koji joj je poremetio planove za budućnost. Unatoč tome što je bila mlada žena sa težnjama da se preseli u užurbani grad i nastavi visoko obrazovanje, nikada nije dala svoje zdravlje na prvo mjesto, pretpostavljajući da će ono uvijek biti netaknuto.
Međutim, glavobolje koje su se ponavljale natjerale su je da potraži liječničku pomoć, što je dovelo do dijagnoze ozbiljnog oštećenja bubrega i potrebe za dijalizom. U ranim fazama bolesti bubrega često se manifestiraju bez ikakvih vidljivih simptoma. Jedini pokazatelji koje sam osjetio bili su umor i glavobolje. Kad su se ti simptomi pojavili, moji su bubrezi već radili s manje od 10 posto kapaciteta.
To se dogodilo tijekom ljeta 2018. kada sam imao 23 godine. Samo dva mjeseca kasnije, morala sam na dijalizu, ispričala je Dragana za Zdravlje Kurir. Bolest je pokazala izrazito agresivnu prirodu. Rezultati biopsije otkrili su da mu je dijagnosticiran membranoproliferativni glomerulonefritis, neuobičajena i agresivna autoimuna bolest bubrega koja prvenstveno pogađa djecu i mlade osobe.
Zbog izostanka simptoma, bolest je ostala neotkrivena, ostavljajući mi samo jednu mogućnost liječenja: hemodijalizu. Izdržati ove tretmane pokazalo se kao izazov jer je svaka sesija donijela iscrpljujuće glavobolje, mučninu, povraćanje i sveukupno pogoršanje mog blagostanja. Stoga sam vrijeme između dijaliza iskoristio da se oporavim od prethodne. Prema mišljenju medicinskih stručnjaka, optimalan izbor za ovu mladu djevojku bio je da se podvrgne zahvatu transplantacije.
Zbog fluktuirajuće prirode autoimunih bolesti, s razdobljima aktivnosti i mirovanja, savjetovano je da pričeka godinu do dvije prije nego što nastavi s transplantacijom. Ova mjera opreza imala je za cilj minimizirati rizik od odbacivanja organa. Kao rezultat pandemije covida 2019., obustave transplantacija na državnoj razini uzrokovale su odgodu mog vlastitog postupka, produžujući moje vrijeme čekanja na gotovo tri i pol godine umjesto prvotno planirane dvije.
Kada se pacijent priprema za transplantaciju, početna potraga za potencijalnim donorima počinje od članova njegove obitelji. Ako nema odgovarajućih darivatelja ili ako pacijent nema kompatibilne članove obitelji, njihovo se ime dodaje na listu čekanja za kadaveričnu transplantaciju, koja uključuje primanje organa od osobe koja je proglašena moždano mrtvom. Dragana kaže da nije morala izdržati na listi čekanja jer je bilo unaprijed određeno da će njezina majka biti donor.
Izostanak bilo kakvog neočekivanog razvoja događaja u njihovom slučaju donio je i Dragani i njezinoj majci osjećaj sigurnosti da će ishod biti povoljan. Operacija je uspješno obavljena 15. prosinca 2021., a Dragana je još dok je ležala na operacijskom stolu primila ohrabrujuću vijest da joj je novi bubreg već proradio.
Još jednom osjećam da sam osnažen energijom za rad, obuku i putovanja. Dragana je izjavila da se proces oporavka pokazao manje zahtjevnim nego što je u početku očekivala. Naravno, postoji bol nakon operacije, ali ona se rješava davanjem snažnih lijekova protiv bolova tijekom prvih dana.
