BONUS TEKST
U ljupkom selu uz rijeku živjela je vesela i radoznala djevojka po imenu Maya. Poznata po svojoj sposobnosti da se nađe u najneobičnijim nevoljama, Maya je stalno pronalazila način da iz njih izađe s osmijehom. Po vedrom, sunčanom danu, Maya je odlučila prošetati šumom koja se protezala pokraj sela. U šetnji je naišla na staru, napuštenu kolibu. Vrata kolibe bila su širom otvorena, otkrivajući mračnu i zagonetnu unutrašnjost.
- Naravno, Maya se osjećala prisiljenom istražiti skrivene tajne. U trenutku kad je ušla, vrata su se s treskom zatvorila za Mayom. Osvrnula se oko sebe i opazila obilje prašine i paučine koja je ispunjavala kolibu. Međutim, ono što joj je odmah privuklo pozornost bio je intrigantan prizor – veliki, starinski gramofon smješten na stolu. Bez trenutka oklijevanja, Maya je prišla gramofonu i okrenula ručicu.
Stara, radosna melodija ispunila je zrak dok je gramofon oživio, a niotkuda se pojavila mala sova. Smješten na vrhu gramofona, počeo je pjevati komičnim, visokim glasom, očaravajući slušatelje pričama o zmajevima koji se vrte pod mjesečinom i vilama koje prave kolače od zvjezdane prašine. Dok je Maya uživala u melodijama raspjevane sove, njezin se smijeh orio tako radosno da je odzvanjao cijelom kabinom.
- Međutim, nije samo njezin smijeh odzvanjao; zidovi kolibe počeli su se pomicati i transformirati. Postalo je jasno da kabina posjeduje magične kvalitete, reagirajući na zvuk smijeha. Bez upozorenja, pod kolibe je popustio i Maya je uronila u nešto što je izgledalo kao tobogan napravljen od drvenih dasaka.
Dok je jurila kroz mračni prolaz, njezini su vrisci smijeha i ushićenja odjekivali sve dok se nije pojavila u golemoj dvorani prepunoj svjetlećih kugli koje su plesale u zraku. U dvorani su se okupili svi mještani, ali oni nisu bili tipični stanovnici. Svaka je osoba obukla zabavne kostime i maske. Baka Anka pojavila se u gusarici s drvenom nogom, dok je djed Mića bio u kostimu koji podsjeća na ogromnu bundevu.
- Njihov pas, Lucky, pridružio se zabavi, ukrašen čarobnjačkim šeširom i pelerinom. Maya je shvatila da je zakoračila u očaravajuće carstvo ispunjeno radošću i smijehom. Stanovnici su je dočekali s toplinom, rekavši da je ova dvorana skriveno utočište gdje se okupljaju da se nasmiju i ostave po strani svoje nevolje. Otkrili su da su prije mnogo godina slučajno naletjeli na kolibu, pretvorivši je u mjesto za druženje i uživanje.
Te noći Maya se smijala do suza, igrala igrice i pjevala pjesme sa seljanima. Kako je dolazilo vrijeme da krene kući, mještani su je uvjeravali da je uvijek dobrodošla da se vrati kad god traži radost i smijeh. Po povratku u selo, Maya je sa sobom donijela tajnu čudesnog svijeta i čarobne kolibe. Unatoč čestim susretima s bizarnim okolnostima, bila je svjesna da se smijeh i veselje uvijek mogu otkriti, čak i na najiznenađujućim mjestima.
