Grupa je krenula u izlet s Hodžom, pri čemu su u autobusu otkrili ženske gaćice. Jedna ih je osoba pregledala, udahnula i primijetila:
„Ovo nije od moje žene!
Mnogi ljudi poduzimaju slične radnje, što ih navodi da potraže mudrost kod hodže, jer on je upućen u sve.
Dao je hodži da dobro pogleda prije nego što je opalio kao iz topa. „Ova osoba ne pripada našem džematu!
DODATNI TEKST
U neobičnom selu nekoć su živjela tri prijatelja – Zeko, Medo i Vuk. Zajedno su nedvojbeno bili urnebesni, ali su također stekli reputaciju zbog svojih nevjerojatnih bijegova. Dok su jednog dana šetali šumom, njihovu je pažnju privukao čarobni kovčeg skriven među drvećem. Vuk, uvijek pametan, primijetio je: “Kladim se da te zanima što je unutra, zar ne?
Uvijek radoznali zec je skočio i uzviknuo: “Da, da! Otvorimo ga!” Uz dozu opreza, Medo upita: “Jesi li siguran da je ovo mudra odluka? Možda je škrinja ukleta ili nešto slično. Unatoč boljem prosuđivanju, Vuk je podlegao iskušenju. Dohvatio je ključ skriven pokraj škrinje i otključao je. Na njihovo iznenađenje, otkrili su riznicu punu zlatnika i dragocjenog kamenja unutra! Zadovoljni svojim pronalaskom, odlučili su međusobno podijeliti blago.
Zec je odabrao nekoliko zlatnika da ih doda svojoj kolekciji smeđeg zlata, Medvjed je odabrao nekoliko dragulja da ukrasi svoju špilju, dok je Vuk preuzeo većinu zlata i dragocjenog kamenja. Na kraju je Vuk odlučio organizirati okupljanje za sva stvorenja u šumi. Pozvao je sve životinje na raskošnu večeru i svečanu gozbu.
Atmosfera je bila ispunjena veseljem, a Vuk je dobio čast kao najljubazniji domaćin u cijeloj šumi. Kad su stigli kući, Zeko i Medvjed čuli su Medvjeda kako govori: “Vukova velikodušnost što je podijelio svoje blago s nama i planirao ovu zabavu je doista divna. Zec je odgovorio: “Naravno, ali ne čini li se malo sebičnim što je uzeo najveći komad?
Medo se nasmijao, rekavši: „Kako se ono kaže, Vuk je sklon zgrtati većinu za sebe, ali barem je malo podijelio s nama! Tako su prijatelji nastavili svoje svakodnevne bijegove, shvativši da imati pravog prijatelja može biti vrednije od brda bogatstva.
BONUS TEKST
Film “Tko to tamo peva” smatra se jednom od ključnih prekretnica domaće kinematografije; nastavlja zaokupljati gledatelje, a mnogi su željni saznati više o njegovoj produkciji i događanjima iza kulisa. Omiljena kultna komedija izvanrednog scenarista Dušana Kovačevića premijerno je prikazana u kinu Kozara u Beogradu 3. listopada 1980. godine.
- Film “Tko to tamo peva” redatelja Slobodana Šijana postao je simbol iznimne filmske produkcije na našim prostorima, a mnogi ga i danas smatraju jednim od najvećih filmova ikada stvorenih. Citati iz filma nastavljaju se dijeliti, budući da su izvanredan ansambl i zanimljiva priča samo dio onoga što je pridonijelo njegovom ogromnom uspjehu. Ovaj se film urezao u povijest, osvojivši naklonost publike i ostavivši trajan dojam na nacionalnu kinematografiju.
Njegova trajna privlačnost potaknula je znatiželju o događanjima iza kulisa, a evo 28 fascinantnih činjenica koje će vas još više približiti ovom omiljenom filmu. Tko tamo nastupa? foto: preentscreen/Youtube U početku je koncept bio stvoriti moderni narativ – televizijsku dramu koja traje otprilike pedeset minuta. Smještena u GSP-ov autobus, radnja se vrti oko starijeg čovjeka koji putuje vidjeti svog sina koji je stacioniran u vojsci u Beogradu.
- Početni plan bio je da film režira Goran Paskaljević, no on se povukao iz projekta nakon što je započeo produkciju filma “Idu zemaljski dani. Scenarij je za doradu predložio mladi redatelj i slikar Slobodan Šijan, koji je u to vrijeme već iza sebe imao nekoliko televizijskih filmova. Predložio je da se umjesto televizijskog filma napravi kino film, što je Dušan Kovačević objeručke prihvatio.
Tko tamo nastupa? foto: Screenshot s YouTubea / Duhoviti trenuci iz domaćih filmova Film je režirao Nikola Popović, poznat po zaslugama u partizanskim spektaklima poput “Bitke na Neretvi”.
- Zaslužuje značajno priznanje jer je osigurao da je pjesma “Ko to tamo peva” konačno snimljena, unatoč početnom neuspjehu. 5. Kako se Televizija Beograd u tom razdoblju nije bavila produkcijom filmova namijenjenih kino prikazivanja, bilo je potrebno potražiti drugog producenta. To je dovelo do burne aktivnosti među filmskim kućama, što je na kraju rezultiralo utjecajnim “Centar filmom” koji je podržao projekt.
