Nakon nekoliko godina braka, Mujo je jednog dana dobio anonimno pismo da Fata ima ljubavnika sa Hasom.
Tog poslijepodneva odlučio ju je pratiti dok je izlazila na kavu s prijateljima i svjedočio njenom ulasku u hotel zajedno s Hasom.
Navečer uđe Mujo u kafanu i pravo za Hasin stol. „Haso, viđaš li se s nekim? Haso mirno odgovara:
BONUS TEKST
U neobičnom selu smještenom duboko u Balkanu, živio je čovjek po imenu Mile. Iako je bio obični seljak, gajio je izuzetnu težnju – želio je biti poznati izumitelj. Unatoč nedostatku značajne vještine u području izuma, Mileova odlučnost da slijedi svoj san ostala je nepokolebljiva.
Dok je sjedio ispod drevne trešnje, promatrajući svoje kokoši kako jure po dvorištu, sinula mu je briljantna ideja. “Stvorit ću stroj sposoban prevesti kokošji jezik na ljudski!” samouvjereno je izjavio i smjesta započeo s radom. U početku je smislio plan. Nakon toga je skupio sve bitne komponente: stari radio, nekoliko baterija, par žica i, naravno, poveći lonac koji mu je služio kao antena.
Nakon tjedana mukotrpnog truda, Mile je dovršio svoju kreaciju koju je nazvao “Koko-Translator 3000”. Kad je vijest o Miletovom izumu stigla do sela, među mještanima se prolomio smijeh, no on je ostao nepokoleban. Odabravši održati javne demonstracije na seoskom trgu, privukao je mnoštvo; neki su dolazili vođeni znatiželjom, dok su drugi jednostavno tražili zabavu.
Mile je stavio lonac na glavu, aktivirao Koko-Translator 3000 i postavio mikrofon blizu jedne od svojih kokoši. Dok je kokoš kokodakala, Mile je očekivao prijevod stroja. Na njegovo zaprepaštenje uređaj je počeo ispuštati zvukove dok se na ekranu materijalizirao tekst: “Kukuriku! Danas je fantastičan dan za kopanje glista.” Među okupljenima se prolomio smijeh jer su smatrali da se radi samo o šaljivoj šali.
Ipak, Mile je bio ozbiljan u svojoj tvrdnji. “Gledajte”, rekao je, “moj izum doista funkcionira! Sada možemo razgovarati s kokošima!” Dragan, seljanin poznat po svojim nestašlucima, odlučio je staviti Miletov izum na test. „Dobro, Mile“, primijetio je, „evo jedno pitanje za tvoju kokoš: što misliš o našem selu? Mile je usmjerio mikrofon prema piletu koje je počelo kljucati i kokodakati.
Ponovno je proradio Koko-Translator 3000 koji je na ekranu ispisao odgovor: “Kukuriku! Selo je lijepo, ali pijetlovima nedostaje uzbuđenja.” Dok je to svima bilo zabavno, Mile je bio presretan. “Gledajte”, uzviknuo je, “čak i kokoši imaju svoje mišljenje! U danima koji su uslijedili, Koko-Translator 3000, koji je kreirao Mile, postao je glavna fascinacija u selu.
Posjetitelji iz susjednih sela hrlili su kako bi svjedočili ovom neobičnom izumu. Jednog dana čak je stigao i lokalni novinar koji je objavio priču o Mileu i njegovoj kreaciji. Novinar je upitao Mileta: „Mile, što te motiviralo da napraviš ovaj izum? Mile je usrdno odgovorio, izjavivši: “Uvijek me zanimalo što misle moje kokoši.” Sada, s Koko-Translatorom 3000, imam mogućnost surađivati s njima na načine koje nikad prije nisam mogao.
Novinar se nasmijao i upitao: “Dakle, što su vam kokoši rekle? Mile se nasmijao i primijetio: “Prvenstveno raspravljaju o hrani, crvima, a povremeno iskažu svoje pritužbe na pijetla. Ipak, mogu se barem utješiti činjenicom da nisu nesretni! Priča o Mileu i njegovom stvaranju kružila je cijelim područjem.
Unatoč tome što je Koko-Translator 3000 daleko od besprijekornog, Mile se pokazao kao lokalni heroj, slavljen zbog svojih jedinstvenih navika spavanja i odlučnosti. Dok su mnogi nalazili zabavu u njegovom trudu, Mile je shvatio da je, makar i nakratko, ispunio svoj san i stekao priznanje među sumještanima kao zapaženi izumitelj.
U konačnici, značaj vašeg izuma možda ne leži u njegovoj korisnosti, već prije u radosti koju donosi onima oko vas. Što se toga tiče, Mile je nedvojbeno bio pravi genijalac.
