Djed Božićnjak dijeli darove, au grupu je uključen i Ciga. Djed Mraz pita: „Koga zanima auto?
Gospodin Djed Mraz pita:
“Što da radim?”
I dalje pita: Cigo na to odgovara: “Koga zanima zlato?
„Tko je zainteresiran za računalo?
Zigo: “Hoću, gospodine Djed Mraz.”
Djed Mraz, već iznerviran: Cigo pita: „Tko je za batine?
“Svi, neka i oni nešto zgrabe, ne samo ja…
BONUS PRIČA:
Na vrhu brda, smješten u šumi koja je šaputala melodijama vjetrova, živio je Zvonko, čovjek čije je ime stalno izazivalo smijeh kod građana. Poznat po svom osebujnom smislu za humor, Zvonko je imao smisla za upuštanje u neobične eskapade koje su uvijek pratile njegovo postojanje. Po vedrom, sunčanom danu, Zvonko se opustio u svojoj kolibi s pogledom na bujni krajolik kada je na horizontu opazio nešto neobično.
- Usred guste magle i drveća, velika figura od balona pojavila se u daljini. U početku se pitao sanja li ili se vrijeme poigralo s njim, no kako se lik približavao, postalo je očito da to nije tipična pojava. Bubimir, izvanzemaljac iz galaksije Guglax, imao je tijelo obavijeno mekim plišem i šešir nalik na točkastu kapu na vrhu glave. Ova je vrsta bila izrazito vesela i radoznala, stigla je na Zemlju kako bi istražila ljudsku kulturu i tradiciju.
Zvonko je prvi hrabro prišao Bubimiru. “Pozdrav Zemlji, Bubimire!” – uzviknuo je Zvonko ispruživši ruku u znak dobrodošlice. Kao odgovor, Bubimir je zasjao širokim osmijehom i dohvatio svoj univerzalni prevoditelj, omogućivši im razgovor bez ikakvih jezičnih prepreka. Od tog trenutka nadalje, njih dvoje su stvorili neraskidivo prijateljstvo. Bubimira je u čari ovozemaljskog postojanja uveo Zvonko, koji ga je vodio na izlete u šumu i na večernja druženja u obližnji kafić.
- Dok je Bubimir uživao u ljudskoj kuhinji, posebice pizzi i čokoladi, Zvonko je otkrivao draž svemirskih priča i bezgranična čuda izvanzemaljskog svijeta. No, kako to biva u svakoj zadivljujućoj priči, nevolja je vrebala u blizini. Tijekom pustolovine u starom, napuštenom rudniku dok su tragali za vrijednim draguljima, naletjeli su na zamku punu smijeha.
Ova je zamka sadržavala prašak za smijeh koji je nastao iz galaksije Guglax, a izazivao je nekontrolirane napadaje smijeha kod svakoga tko bi ga udahnuo. Zvonko i Bubimir nisu se mogli prestati smijati, hvatali su dah dok su se valjali po zemlji. “Ovo je najbolji dan ikada!” – uzviknuo je Bubimir smijući se do suza.
- Naposljetku su uspjeli upotrijebiti svoju improviziranu napravu za pravljenje mjehurića kako bi izbacili prašak za smijanje iz atmosfere, oslobodivši se njegovih učinaka. Pritom su shvatili da pravo blago leže u zajedničkim trenucima smijeha i avanturama koje su zajedno doživjeli.
Na kraju se Bubimir odlučio vratiti u svoju galaksiju, ali Zvonko je dobio najboljeg prijatelja iz svemira. Tako je Zvonko, čovjek osebujnog imena, živio radosno do kraja života, često se smijući prisjećajući se svojih neobičnih avantura na Zemlji sa svojim vanzemaljskim suputnikom Bubimirom.
