Narodna predanja i običaji stoljećima ukazuju na posebnu ulogu biljaka u životu čovjeka. One nisu bile samo hrana ili ukras, već su smatrane čuvarima doma, nosiocima sreće ili naprotiv nesreće.
Ova vjerovanja opstala su do danas i iako mnogi na njih gledaju kao na zanimljiv folklor, u prošlim vremenima imala su duboko značenje. Neke biljke bile su simbol zaštite i zdravlja, dok su druge povezivane s bolešću, nesrećom, pa čak i smrću.
- Jedna od biljaka koja se u narodnim pričama često spominje je orah. Njegovo snažno drvo i gusti hlad bili su cijenjeni, ali istovremeno je u tradiciji nosilo negativnu simboliku. Vjerovalo se da orah posađen u dvorištu može donijeti nesreću ili preranu smrt ukućanima. Posebno se upozoravalo da se ne sjedi u njegovoj hladovini, jer je takav boravak, prema vjerovanju, mogao izazvati bolest. Slična uvjerenja vezivala su se i za dudove, čija blizina kući navodno ubrzava nestanak ukućana.
S druge strane, mnoge biljke smatrane su zaštitnicima doma. Čuvarkuća, primjerice, stavljala se na krovove da štiti kuću od groma, dok je perunika imala sličnu funkciju, štiteći od nesreće i zlih sila. U nekim ruralnim sredinama, ovi običaji i danas opstaju, pa se biljke sade ne samo radi estetike, već i kao simbolička zaštita, poštujući vjerovanja predaka.
Poseban status u tradiciji imao je hrast, simbol snage, dugovječnosti i stabilnosti. Hrast lužnjak smatran je svetim, a njegova prisutnost u dvorištu donosila je plodnost zemlji i domu. Mnoge porodice u Srbiji i Bosni i Hercegovini i danas čuvaju hrastove u dvorištima, smatrajući ih simbolom trajnosti i zaštite. Lipa je također zauzimala značajno mjesto u slovenskoj mitologiji; njeni cvjetovi su bili ljekoviti i hranili pčele, a od medovine spravljane od lipinog meda pravili su se napici za narodne svečanosti. Vjerovalo se da lipa ne bi smjela rasti neposredno iznad mjesta okupljanja, već sa strane, kako bi njen duh ostao naklonjen ljudima.
U narodnim običajima, vrba je bila povezana s djecom. Na Lazarevu subotu ili Cveti grančicama vrbe udarala su se djeca uz riječi: „Rasti kao vrba“, simbolično im darujući zdravlje i snagu. Njena kora, poznata po ljekovitim svojstvima, koristila se protiv prehlade, što pokazuje kako su vjerovanja nerijetko pratila stvarna medicinska iskustva.
- Dren je bio simbol zdravlja i otpornosti. Grančice i plodovi drena koristili su se za ukrašavanje kuća za Đurđevdan, a djeca su na Bogojavljenje jela drenov cvijet kako bi bila otporna na bolesti. Tako su praktična i duhovna funkcija biljaka bile nerazdvojne, pokazujući duboku povezanost čovjeka s prirodom.
Voće poput jabuke imalo je posebno mjesto u svadbenim običajima. Nije se smjelo jesti prije Petrovdana, a često je simbolizovalo plodnost i ljubav. Jabuka je bila nezaobilazni dio svadbenih darova i ukrasa, a domaće sorte poput petrovače bile su naročito cijenjene. Šljiva, s druge strane, bila je povezana s domaćinstvima i rakijom, koja je generacijama hranila porodice i bila sastavni dio slavskih i svadbenih običaja.
Planiranje dvorišta često je pratilo ova vjerovanja: dok su orah i bagrem smatrani nepoželjnima, hrast, lipa, dren i jabuka donosili su zdravlje, blagostanje i zaštitu. Biljke nisu bile samo dekoracija, već simbol života, tradicije i povezanosti s prirodom. Iako današnji čovjek uglavnom traži zaštitu u nauci, ove tradicije ostaju važan dio kulturnog nasljeđa, podsjećajući na prirodni i duhovni balans koji su naši preci njegovali.
Zaključno, narodna vjerovanja o biljkama pokazuju kako su naši preci tražili zaštitu, snagu i zdravlje kroz prirodu. Dok jedne biljke simbolizuju nesreću i smrt, druge donose život, blagostanje i sreću. Orah, bagrem i dud smatrani su nepoželjnima, dok hrast, lipa, dren i jabuka nose pečat zdravlja i sreće. Čak i u modernom dobu, ova vjerovanja podsjećaju nas na duboku povezanost čovjeka i prirode te čuvaju duh prošlih generacija
