Blaga Mara poznata i kao Blažena Marija u srpskom narodu njen dan ima posebno mesto, uz bok velikim svetiteljima poput Ognjene Marije i Svete Petke, te se obeležava sa dubokim poštovanjem i ozbiljnošću.
Verovanje koje se prenosi generacijama kaže da poštene žene, koje žive skromno i u duhu patrijarhalnih vrednosti, koje poštuju svoj dom, porodicu i tradiciju, uživaju posebnu zaštitu Blage Mare. Smatra se da ova svetiteljka ima sposobnost da ispuni želje žena koje joj se obrate iskrenom molitvom i zapale sveću u crkvi. Njena naklonost se naročito vezuje za one koje veruju, trpe i nadaju se u tišini.
U narodnom predanju Blaga Mara ima ulogu posrednice između božanskih sila. Veruje se da ona donosi mir između Gromovnika Ilije, koji sudi gromom, i Ognjene Marije, koja kažnjava ognjem. U tom duhu nastala je i narodna pesma koja opisuje njihovu simboličku podelu:
Ognjem prži Ognjena Marija,
Gromom bije Gromovnik Ilija,
Mirom miri Mirnosna Marija…
Tako Blaga Mara, ili Mirnosna Marija, ne dolazi da kažnjava, već da umiri i uteši, posebno posle razarajuće sile koju predstavljaju ostali svetitelji.
Identitet Marije Magdalene, kako je zapisana u Žitijima svetih, označen je kao mironosica i ravnoapostolska učenica Hristova. Rođena je u oblasti Sirije, u blizini grada Magdale, po kojem je dobila ime. U mladosti je živela grešno, ali se njena sudbina menja nakon susreta sa Isusom Hristom, koji je oslobađa duhovnih muka i čini je svojom vernijom sledbenicom.
Ona je postala učenica i pratilac Isusa, slušala njegove propovedi, i bila prisutna u najtežim trenucima njegove muke. Zajedno sa Presvetom Bogorodicom, stajala je pod krstom na Golgoti, tugujući. Takođe je bila među prvima koje su posetile grob Hristov i prema jevanđelju, On joj se dvaput javio nakon Vaskrsenja.
- Predanje govori da je Marija Magdalena posetila i Rim, gde se pojavila pred carem Tiberijem i uručila mu crveno jaje uz pozdrav: “Hristos vaskrse!”. Ovaj čin se smatra korenom tradicije farbanja vaskršnjih jaja. Tom prilikom je navodno izrekla optužbu protiv Pontija Pilata, rimskog namesnika u Judeji, koji je doneo presudu protiv Isusa.
Svoj život je nastavila u Efesu, gde je zajedno sa svetim Jovanom Bogoslovom nastavila širenje vere i Jevanđelja. Na tom mestu je i preminula, a kasnije su njene mošti prenesene u Carigrad, gde su čuvane sa velikim poštovanjem.
Vernici koji joj se mole veruju u njenu posredničku moć pred Bogom. Jedna od molitvi upućenih Blagoj Mari izražava duboku veru u njenu duhovnu snagu, prisećajući se njenih muka, preobražaja, kao i njene predanosti Hristovom učenju. U toj molitvi se traži oslobađanje od zamki zla, podsticanje vere, blagosti i služenje bližnjima u njihovim duševnim i telesnim nevoljama.
Vernici joj se obraćaju sa željom da, poput nje, zavole Boga iznad svih zemaljskih stvari, i da poput nje šire ljubav, saosećanje i svetlost vere među ljudima. Njena molitva ne poziva na čuda, već na unutrašnje smirenje, pokajanje i duhovni rast. Posebno se ističe molba da se vernik ne spotakne u svom životnom hodu, već da mirno, dostojanstveno i pokajnički privede svoj život kraju, sa nadom u večni blaženi život.
Na ovaj način, Blaga Mara nije samo istorijska figura, niti simbol prošlih vremena, već živa duhovna prisutnost u svakodnevici mnogih koji joj se obraćaju sa verom i nadom. U njoj mnoge žene, ali i muškarci, pronalaze utehu, zaštitu i tiho oslonac, naročito kada se suočavaju s teškoćama koje ih premašuju.